P R V I D I O RA\ANJE KOMUNIZMA

KDa bi se ispravno shvatilo ra|anje komunizma, neizostavno je potrebno baciti pogled na evropsku kulturu XVIII i XIX stolje}a. Po~ev{i od drugog stolje}a nove ere, Evropa je postepeno prihvatala kr{}anstvo, koje je do "epohe prosvjetiteljstva" postalo preovladavaju}e na prostoru cijelog kontinenta. Prosvjetiteljski pokret koji je svoju rasprostranjenost do`ivio u XVIII stolje}u, po~eo je sa ateisti~kim istupima odre|enih evropskih umjetnika i mislilaca insipiriranih starogr~kom i rimskom paganskom kulturom. A najve}i rezultat prosvjetiteljskog pokreta je Francuska revolucija koja je, u isto vrijeme, i "antireligijska revolucija".

Zrtve materijalistiCke sekte "sluCajnosti": Darwin, Trocky, Engels i Marx.

Infrastruktura Francuske revolucije formirana je na kroz pouke ateisti~kih filozofa kao {to su Voltaire, Diderot i Montesque. A tokom te revolucije antireligijske i paganske tendencije prosvjetiteljskog pokreta postale su sasvim o~ite. U ishodu pove}ane propagande jakobinaca, koji su predstavljali revolucionarnu avangardu, razvio se veoma popularan pokret "odricanja vjere". [tavi{e, radilo se na formiranju nove paganske vjere. "Revolucionarni kult", koji je svoje prve znakove pokazao 14. jula 1790. g. prilikom proslave federacije, brzo se {irio. Jedan od zlokobnih revolucionarnih lidera, Robespierre, "revolucionarnom kultu" dodao je neka nova pravila. Na~ela ovog kulta je iznio u vidu referata koga je nazvao "Uzvi{eni kult postojanja". Poznata pari{ka crkva Notre Dame je preobra}ena u, prema rije~ima Robespierrea, "hram razuma"; sva kr{}anska obilje`ja su poskidana sa zidova crkve, a na sredini je postavljen kip `ene, koja je navodno predstavljala "boginju razuma". Za vrijeme Francuske revolucije pobijeno je mnogo sve}enika, oplja~kane su i uni{tene vjerske institucije.
Zajedno sa Francuskom revolucijom, u Evropu je do{la i jedna nova filozofija koja se vremenom ra{irila na ~itavom njezinom prostoru: materijalizam. Ova filozofija, koja priznaje postojanje samo materije i koja, tako|er, predvi|a da je svijest `ivih bi}a i ~ovjeka na~injena samo od "materije koja je u stanju kretanja", je, zapravo, prvi put iznesena od strane odre|enih filozofa koji su `ivjeli jo{ u staroj Gr~koj. Dva poznata imena koja su u XVIII stolje}u prihvatila materijalizam i naturala ga masama su Dennis Diderot, jedan od prethodnika Francuske revolucije, i njegov veoma bliski prijatelj Baron d'Holbach. U svojoj knjizi Sistemi prirode (Systéme de la Nature), objavljenoj 1770. g., pozivaju}i se na odre|ene hipoteze za koje je tvrdio da su "nau~ne ~injenice", Baron d'Holbach je iznio da ne postoji ni{ta drugo izvan materije i energije. Fanati~ni ateist d'Holbach se tako|er usprotivio i poimanju morala; branio je stav da ~ovjek treba ostvariti {to je mogu}e vi{e u`itaka i da zbog toga mora oprobati sve puteve.

Korijeni komunizma prote`u se do krvave Francuske revolucije. Neprijateljstvo prema vjeri, koje se, tokom Francuske revolucije, izra`avalo ilustracijom ''boginje mudrosti'', kasnije se koristilo na komunisti~ki posterima.

Materijalizam, koji je u XVIII stolje}u prihva}en i branjen od strane nekoliko filozofa, u XIX stolje}u se jo{ vi{e razvio i, ne ograni~avaju}i se samo na prostor Francuske, svoje korijene pustio i u ostalim zemljama Evrope. Po~etkom XIX stolje}a u Njema~koj su se pojavila dva veoma zna~ajna materijalisti~ka filozofa: Ludwig Büchner i Karl Vogt. Obja{njavaju}i ljudski intelekt, Vogt je rekao: "Kako god jetra lu~i `u~nu te~nost, isto tako i ljudski razum lu~i misli". Ova krajnje apsurdna komparacija nije nai{la na podr{ku ~ak ni od strane materijalista toga vremena.
Iako se pojavio sa ovakvim i sli~nim tvrdnjama, materijalizam je prihva}en od strane ateisti~kih krugova i polahko se po~eo nametati evropskim zajednicama. Materijalizma je predstavljen kao osnova nauke i mudrosti. Ova varljiva propaganda se brzo pro{irila me|u francuskim, potom njema~kim, a zatim i me|u intelektualcima {irom Evrope. Nesumnjivo je da je u svemu tome veliku ulogu imao i masonski pokret, koji je bio veoma popularan me|u evropskim intelektualcima XIX stolje}a i koji je materijalizam prihvatao kao svoju dogmu.
Dok se na takav na~in {irio materijalizam, kao jedna anti~ka dogma, sa druge strane su se poduzimali razni koraci u nastojanjima da se materijalizmu prilagode razli~ite nau~ne grane. U tom kontekstu mogu}e je iznijeti slijede}e konstatacije:
1. materijalizam je prilago|en prirodnim znanostima, a autor ovog projekta je engleski prirodnjak Charles Darwin;
2. Materijalizam je prilago|en socijalnim naukama, a autori toga su njema~ki filozofi Karl Marx i Friedrich Engels.
Darwinova adaptacija je poznata kao "teorija evolucije", a Marxova i Engelsova kao "komunizam".

Marx i Darwin

Mogu}e je re}i da Darwinova teorija evolucije, zapravo, u sebi sadr`i i Marxovu i Engelsovu teoriju, po{to je komunizam "teorija evolucije", odnosno oblik teorije evolucije prilago|ene historiji i sociologiji. Ova ~injenica je na slijede}i na~in rezimirana u Marxism and Darwinism, knjizi autora Antona Pannekoeka, jednog od vode}ih darvinista i marksista s po~etka XX stolje}a:
Nau~ni zna~aj marksizma, a, u isto vrijeme, i darvinizma je u tome {to obje ove nau~ne grane slijede teoriju evolucije. Jedna od njih je to realizirala u sferi organskog svijeta, na `ivim bi}ima, a druga na polju ljudske zajednice... U~enja i Darwina i Marxa, dvije teorije koje su se, dakle, razvile na polju prirodnih nauka i ljudskih zajednica, teoriju su evolucije transformirale u jednu pozitivnu nauku. Time su mase ubijedili u teoriju evolucije kao temeljni pojam socijalnog i biolo{kog razvoja.1
U kontekstu dva osnovna pitanja, izme|u darvinizma i marksizma tako|er je uo~ljiv potpuni sklad:
1. Darvinizam iznosi da je sva `iva bi}a oformila "materija u pokretu", da je ova materija organizirana, a nije stvorena od strane Boga, da su, prema tome, sva `iva bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti i da je ~ovjek jedna vrsta `ivotinje koja je tako|er evoluirala iz drugih `ivotinja. Ove tvrdnje, koje nisu zasnovane ni na kakvim nau~nim ~injenicama i koje }e se narednih godina pobiti nau~nim otkri}ima, u potpunom su skladu sa idejama Marxa i Engelsa koji su vjerovali samo u postojanje materije i koji su cijelu povijest ~ovje~anstva nastojali objasniti materijalnim faktorima.
2. Darvinizam isti~e "sukob" kao pokreta~ku snagu koja osigurava razvoj u `ivom svijetu. Najosnovnija hipoteza Darwinove teorije glasi da su prirodni izvori nedovoljni za `ivi svijet, da je, prema tome, stalno prisutna jedna "borba za opstanak" i da ova borba tako|er predstavlja jednu evolucionu snagu. A to isto predvi|a i princip "dijalektike" koji su prisvojili Marx i Engels. Prema dijalektici, sukob me|u suprotnostima je jedina pokreta~ka snaga razvoja u Kosmosu. Povijest ~ovje~anstva se, tako|er, razvila zahvaljuju}i sukobu; ~ovjek je napredovao zahvaljuju}i upravo ovom sukobu.

U kontekstu komunisti~ke teorije, Engels (desno) je Darwina i Marxa (lijevo) dr`ao na istoj razini. Prema Engelsu, Marx je materijalizam primijenio na dru{tvene, a Darwin na prirodne nauke.

Analiziraju li se u~enja Marxa i Engelsa i Darwinove teorije, uo~it }e se da me|u njima vlada jedan veliki sklad, kao da poti~u iz istog centra. Materijalisti~ku filozofiju Darwin je prilagodio prirodi, a Marx i Engels historiji.
Upravo je Karl Marx bio taj koji je prvi shvatio zna~aj ovog velikog Darwinovog doprinosa materijalizmu. Marx je studiozno i{~itao knjigu Porijeklo vrsta, koja je objavljena 1859. g., i uvidio da je rije~ o djelu koje predstavlja veliki oslonac za njegovu teoriju. U pismu koje je 19. decembra 1860. g. napisao Engelsu on za Darwinovu knjigu pi{e da ona "implicira temelj historije prirode na{eg u~enja".2 A u pismu koje je 16. januara 1861. napisao Lasseleu pi{e slijede}e: "Darwinovo djelo je kapitalno djelo. Sa aspekta prirodnih nauka, ono predstavlja temelj borbe klasa kroz povijest."3

Prema pioniru ruskog komunizma, Plehanovu, "marksizam je prilago|avanje darvinizma dru{tvenim naukama".

Svoje simpatije prema Darwinu Marx je izrazio i kroz posvetu svog najve}eg djela Das Kapital. Poklanjaju}i mu njema~ko izdanje Kapitala, Marx je u posveti napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marksa, jednog vatrenog obo`avatelja."
[to se pak ti~e Engelsa, on je svoju naklonost Darwinu izrazio na slijede}i na~in: "Priroda ne funkcionira kao metafizika ve} kao dijalektika. U vezi s tim, prije svih treba spomenuti ime Charlesa Darwina."4 Engels se o Darwinu toliko pohvalno izra`avao da ga je dovodio u isti nivo sa Marxom: "Kako god je Darwin otkrio zakon evolucije u organskom svijetu, tako je i Marx otkrio zakon evolucije kroz povijest ~ovje~anstva."5
A Georgi Valentinovich Plehanov, pionir ruskog komunizma koga je Lenjin okarakterizirao kao "najve}eg poznavaoca cijele svjetske literature o marksizmu", u aktualnom je kontekstu iznio najkoncizniji komentar tvrde}i da je marksizam "prilago|avanje darvinizma dru{tvenim naukama".6
Jedan od profesora Vatikanskog univerziteta, histori~ar prof. Malachi Martin, na slijede}i je na~in objasnio vezu izme|u Marxa i Darwina:

Negiraju}i kreacionizam, Darwin je komunizmu osigurao "nau~nu" osnovu. Zbog toga Trocky, jedan od krvolo~nih lidera bolj{evi~ke revolucije, Darwina vidi kao predstavnika dijalekti~kog materijalizma u sferi prirodnih nauka.

Kada je obznanjena Darwinova teorija, Marx ju je vidio kao ne{to {to je daleko od teorije. To je prihvatio kao "nau~ni" dokaz da izvan "materijalnog svijeta" ne postoji nikakav "duhovni svijet". Darwin je stvorio podlogu Marxove opravdanosti odbijanja Hegelovog idealizma... Marx, koji je apsolutno zanemarivao da je Darwinova teorija samo jedna teorija... mogu}nost da je daleko od osnovanosti sa socijalnog aspekta, Darwinove je ideje prilagodio socijalnim klasama svoga vremena... Kao i u Darwinovoj teoriji evolucije, Marx je mislio da i socijalne klase, kao i cijela materija, moraju biti u jednoj stalnoj borbi za `ivot i dominaciju.7
Ova tijesna veza izme|u darvinizma i marksizma isti~e se i od strane savremenih evolucionista. Jedan od danas najvatrenijih branilaca teorije evolucije, biolog Douglas Futuyma, na tu ~injenicu upozorava u uvodu svoje knjige Biologija evolucije: "Zajedno sa Marksovom materijalisti~kom teorijom, koja obja{njava povijest ~ovje~anstva, Darwinova teorija evolucije je jedan veliki stepen u osnovi materijalizma."8 A jedan drugi veoma poznati evolucionist, paleontolog Stephen J. Gould, ka`e da je "komentiraju}i prirodu, Darwin primijenio jednu veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju".9 I Leon Trocky, koji je, zajedno sa Lenjinom, jedan od dvojice najve}ih neimara ruske komunisti~ke revolucije, iznio je slijede}i komentar: "Darwinovo otkri}e je najve}a pobjeda dijalektike (dijalekti~kog materijalizma) na polju cijele organske materije."10
Sve ovo jasno ukazuje da su darvinizam i marksizam u jednoj veoma bitnoj povezanosti. Sa lahko}om je mogu}e iznijeti konstataciju: da nije bilo darwinizma, ne bi bilo ni marksizma. Ako ~ovjek shvati i doku~i neosnovanost darvinizma, izvjesno je da }e poimati i neutemeljenost marksizma. Sasvim je sigurno da je i obrnuta postavka tako|er ispravna: ako je u nekoj zajednici darvinizam {iroko prihva}en, onda je neizbje`no da se u toj zajednici razvije i marksizam.
Zbog toga, uvidjeti da je darvinizam naprihvatljiv i neosnovan sa nau~nog, a i sa sociolo{kog stanovi{ta za ~ovje~anstvo je veoma zna~ajno pitanje. Izno{enjem ove ~injenice, onemogu}it }e se ponovno ja~anje marksizma, koji proisti~e iz darvinizma i koji danas ~eka u zasjedi, osujetit }e se ponovno doga|anje patnji koje je ova dogma u proteklom stolje}u priredila velikom dijelu ~ovje~anstva. Upravo i povijest ukazuje na ~injenicu: bez darvinizma ne}e biti ni marksizma.

[irenje darvinizma i veza izmedu komunizma i kapitalizma

Analiziraju}i politi~ke utjecaje darvinizma, potrebno je obratiti pa`nju na jednu ta~ku: ne samo sa jednom, ova teorija je u uskoj povezanosti sa nizom ideologija koje su naizgled krajnje razli~ite jedna od druge. Istra`imo li ideologije koje podr`ava darvinizam, pored komunizma susrest }emo se sa {irokom lepezom ideologija kao {to su rasizam, imperijalizam, kapitalizam i fa{izam. Zajedni~ka je strana ovih ideologija, koje na prvi pogled izgledaju neovisne jedna od drugi i, {tavi{e, opre~ne jedna drugoj, njihovo protivljenje Bo`ijim vjerama i moralnim principima koje one nala`u. Za~etnici ovih ideologija u vjeri i njezinim normama vidjeli su smetnju za sebe te su zbog toga darvinizam koristili kao oru`je za uklanjanje ove barijere. Zanimljivo je u svemu tome da su, dok su na jednoj strani na taj na~in otvarali `ivotni prostor za svoje ideologije, s druge strane ja~ali konkurentske ideologije. Ilustracije radi treba navesti primjer kapitalista, koji su, radi ozakonjenja slobodnog tr`i{ta u kome se, u pogledu njihovih tvrdnji, vodi bespo{tedna "borba za opstanak", podr`avali darvinisti~ki moral, a koji su, isto tako, s druge strane, podr`avali komunizam, ideju kojoj su se u biti protivili.

Marksisti~ki filozof, Anton Pannekoek, u svojoj knjizi Marxism and Darwinism skre}e pa`nju na ovu zanimljivu ~injenicu i na slijede}i na~in obja{njava podr{ku koju je bur`oazija, odnosno bogati kapitalisti~ki sloj Evrope, pru`ala darvinizmu:

Lenjin je pisao da su komunisti i bur`oazija bili u istim redovima u borbi protiv religije. Lenjinovi komentari ukazuju na ~injenicu da je sukob izme|u komunizma i bur`oazije u biti samo jedan "unutarnji sukob", da su ove dvije materijalisti~ke ideologije partneri, a da im je stvarni neprijatelj religija.

Svima je poznato da za svoj zna~aj i poziciju marksizam mo`e zahvaliti jedino svojoj ulozi koju je imao u klasnoj borbi proleterijata... Nije te{ko uo~iti da je i darvinizam tako|er pre`ivljavao isto iskustvo kao i marksizam. Darvinizam nije konkretna teorija koja je prihva}ena nakon provedenih testiranja i diskutiranja uz objektivan pristup nau~nih krugova. Ne, nakon {to je na~inio prvi korak, darvinizam je nai{ao na entuzijasti~ne simpatizere i `estoke protivnike. Darwinovo ime je uzdignuto zahvaljuju}i ljudima koji vrlo malo razumiju njegovu teoriju... A {to se ti~e darvinizma, on je odigrao jednu ulogu u klasnoj borbi i, zahvaljuju}i toj ulozi, brzo se pro{irio, pridobio strastvene simpatizere i tvrde neprijatelje.
Darvinizam je slu`io kao oru|e za bur`oaziju, koja se protivila pravima Crkve i aristokraciji. Cilj bur`oazije je uklanjanje starih vladaju}ih snaga, koje su predstavljale barijeru na njihovom putu... Zahvaljuju}i religiji, sve}enici su pod svojom kontrolom dr`ali velike mase i na taj su se na~in mogli buniti volji bur`oazije... Prirodne nauke su dovedene na nivo oru`ja uperenog protiv religije, isticana je nauka i novootkriveni prirodni zakoni i bur`oazija je ratovala tim oru`jem...
Darvinizam je do{ao u pravo vrijeme; Darwinova teorija, koja pretpostavlja da je ~ovjek nastao iz ni`ih `ivotinja, uni{tila je cijelu osnovu kr{}anskog u~enja. Upravo je to razlog zbog koga je bur`oazija veoma strastveno usvojila darvinizam u trenutku njegovog pojavljivanja... Pod ovim okolnostima, sa stra{}u i fanatizmom klasne borbe, vo|ene su ~ak i nau~ne rasprave. Tekstovi o Darwinu, unato~ ~injenici {to nose imena autora nau~nika, nose karakteristike dru{tvenih polemika.11
Doista, {irenje darvinizna se odvijalo na ovaj na~in. Snage koje su vladale Evropom podr`avale su i do`ivljavale darvinizam kao nepropustivu priliku za ozakonjenje kako kapitalisti~kog sistema koga su uspostavili u svojim zemljama, tako i imperijalisti~kih, kolonijalnih sistema koje su uspostavili {irom Svijeta. (Radi detaljnijih podataka v. Harun Yahya, Darwinovo neprijateljstvo prema Turcima,1999.) Besmislene tvrdnje, imaginarne pretpostavke i nau~ne protivurje~nosti darvinizma u potpunosti su se zanemarivale i darvinizam, koji je tretiran kao neophodno oru`je protiv religioznih ubje|enja i moralnih kriterija koje nala`e religija, ra{irio se zahvaljuju}i ideolo{kim ciljevima.
Me|utim, "bur`oazija", odnosno kapitalisti~ka klasa, koja je na ovaj na~in {irila darvinizam, u isto vrijeme, ovom je teorijom podr`avala i svoga rivala - zbog toga {to je {irenje darvinizma i na taj na~in uni{tavanje religioznih ubje|enja - koliko kapitalizmu, toliko isto je koristilo i marksizmu. Nakon uklanjanja moralnih odlika poput milosr|a, suosje}anja, nesebi~nosti, bratskih odnosa, poniznosti, umjerenosti i skromnosti, koje je ~ovjeka pou~ila vjera, zajednica poprima oblik jedne divlje arene. U ovoj areni, koliko "borba za `ivot" me|u kapitalistima, toliko se tako|er razvija i "klasna borba za opstanak" izme|u komunista i kapitalista.
Njema~ki dr`avnik i prirodnjak, Virchow, koji je u jesen 1871. g. uzeo rije~ na jednom me|unarodnom kongresu, koji je okupio evropske nau~nike iz oblasti prirodnih znanosti, rekao je: "Pazite, ova je teorija u veoma tijesnoj povezanosti sa jednim u~enjem koje je prouzrokovalo veoma velike neda}e u susjednoj zemlji!"12 Zemlja o kojoj je pri~ao Virchow bila je Francuska, a u~enje na koje je upozoravao bila je francuski komunizam, koji je te godine inicirao krvavu Pari{ku komunu. (Pari{ka komuna je revolucionarna vlada pari{kih radnih masa koje su ustale na oru`je 1871. g. nakon francuskog poraza u ratu sa Njema~kom, u periodu slabljenja dr`avnog autoriteta. Mjesecima se gradska uprava nalazila u rukama ~elnika komune i organizirani su napadi {irokih razmjera na vjerske centre i crkvena lica.)
Na kraju, mogu}e je iznijeti konstataciju da su se, unato~ me|usobnim sukobima, komunizam i kapitalizam, u kontekstu neprijateljstva prema vjeri, susreli na zajedni~koj osnovi i da su u aktualnom kontekstu jednu veliku podr{ku dobijali od darvinizma. Upravo je to razlog {to komunisti smatraju da je u pripremi dru{tva za komunisti~ku revoluciju prije svega potrebno izvr{iti njegovu kapitalizaciju. Prema tome, uporedo sa {irenjem kapitalisti~kih eti~kih normi - gdje darvinisti~ka propaganda ima egzistencijalni zna~aj! - zajednica }e se prvenstveno ateizirati, a potom }e do}i komunizam. U tekstu pod naslovom "Stav proleterske partije o pitanju religije", koga je napisao 1909. g. lider ruske revolucije, Vladimir Ili~ Lenjin, na slijede}i na~in obja{njava ovu ulogu koju je bur`oazija (kapitalisti~ka klasa) odigrala u borbi protiv religije:
Prvo, sa aspekta historije, obaveza borbe sa religijom je obaveza revolucionarne bur`oazije, i na Zapadu je bur`oaska demokracija, u periodu svoje revolucionarne borbe protiv feudalizma i srednjovjekovnog poretka, ovu obavezu u velikoj mjeri izvr{ila... Kako u Francuskoj, tako i u Njema~koj postoji tradicija borbe bur`oazije protiv religije, i to je zapo~elo mnogo prije socijalizma (prije enciklopedista i Feuerbacha). [to se ti~e Rusije, zbog specifi~nosti na{e revolucije, i ova obaveza je tako|er gotovo u cijelosti natovarena na ple}a radni~ke klase.13
Kao {to se da uo~iti, Lenjin obja{njava da "obaveza rata protiv religije" pripada kapitalistima, da su u Evropi oni ovu obavezu izvr{ili, ali da u Rusiji, zbog toga {to ne postoji ova klasa, obaveza borbe protiv religije pripada njima samima. Ove Lenjinove rije~i sasvim jasno stavljaju do znanja da je borba izme|u kapitalizma i komunizma zapravo samo jedan "unutarnji sukob" i da je religija zajedni~ki i stvarni neprijatelj ovih dviju snaga.

Pari{ki komunci strijeljaju crkvena lica

Sasvim je o~ito da oni ula`u napore kako bi degenerirali svoje zajednice i udaljili ih od istinskog puta kako bi ih oslabili sa eti~kog i humanog aspekta i na taj na~in nametnuli svoj ateisti~ki, komunisti~ki sistem.
Me|utim, nemogu}e je da bilo koja od antireligijskih operacija ovih ljudi postigne uspjeh. Ne smije se gubiti iz vida da su i u pro{losti `ivjeli narodi koji su se borili protiv vjere, koji su bili neposlu{ni prema Bo`ijim vjerovjesnicima i koji su okretali glavu od Bo`ijih Objava. I ovi narodi su na svoj na~in poku{avali uni{titi vjeru. Me|utim, ove narode je o~ekivao sli~an zavr{etak: nekima od onih koji se bore protiv Njegove rije~i Allah je poslao kaznu na ovom svijetu, a neke je obavijestio da ih na budu}em svijetu ~eka te{ka patnja. Ova ~injenica je na slijede}i na~in istaknuta u Kur'anu:

O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam ga Ja ka`njavao, - a kakva je bila kazna Moja! I tako }e se rije~ Gospodara tvoga ispuniti da }e oni koji nisu htjeli da vjeruju - stanovnici u vatri biti. (Al-Mu'min, 4-6)

Krvava dijalektika darvinizma

Sliku koju smo iznijeli dovdje, zapravo, koncizno ilustrira i razvoj komunizma u svijetu: gotovo u svim zemljama komunizam je dolazio kao suprotnost kapitalizmu i fa{izmu. Naizgled opre~ne, ove krajnosti su inspirirane sa istog izvora - darvinizma. Kapitalizam i fa{izam su formirali desno, a komunizam lijevo krilo darvinizma. [irenje darvinizma u jednoj zemlji kao posljedicu ima istodobno {irenje oba krila. Prema tome, oni koji koriste darvinizam da bi potkrijepili fa{izam ili kapitalizam, htjeli ne htjeli oni pru`aju podr{ku i komunizmu.

ZAJEDNI^KA BESMISLICA FA[IZMA I KOMUNIZMA: DARVINISTI^KI SUKOB Za~etnik komunizma, Marx, tvrdio je da je sukob jedini put koji vodi ka razvoju povijesti. Smatrao je da zajednice, misao i ideje mogu napredovati jedino sukobom, ratom i revolucijom. "Da nije rada i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku," govorio je. [tavi{e, govore}i da je "sila trudna jednim novim, a babica svakom starom dru{tvu", Marx je milione ljudi pozivao u rat, pokolje i prolivanje krvi. Marxove ideje su vremenom zadobile veoma veliki broj pristalica. Lenjin, komunisti~ki lider koji se potpisao iza najsurovijih pokolja, ovo obja{njava rije~ima da je "razvoj borba opre~nosti" (V. I. Lenjin, Odabrana djela, tom 11, str. 81). Zastupao je tako|er mi{ljenje da se ova borba mora voditi uz prolivanje krvi. Poput komunisti~kih, i fa{isti~ki lideri su tako|er vjerovali da jedini put ka napretku vodi kroz silu, revoluciju i rat. "Nacije se mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje li~i na Darwinovu borbu za opstanak", govorio je najzna~ajniji Hitlerov idejni oslonac, njema~ki histori~ar Heinrich von Treitschke (Burns, Savremena politi~ka misao 1850-1950, str. 446). Drugi fa{isti~ki lider koji je tako|er vjerovao da je primjena sile pokretna snaga za povijest i da rat donosi reformu bio je Mussolini. Slabljenje engleske imperije dovodio je u vezu sa njihovim "naporima u izbjegavanju ratovanja, {to je, pak, najzna~ajnija poticajna snaga evolucije". Temeljni oslonac obje ideologije je ideja "borbe za opstanak" za koju je Darwin tvrdio da je prisutna u prirodi. Marxova tvrdnja o sukobu kao osnovi dijalekti~kog materijalizma, a i fa{isti~ka tvrdnja da je rat poticajna snaga nije ni{ta drugo do prilago|avanje Darwinove teorije evolucije dru{tvenim naukama. [to se ti~e rezultata ovih ideologija, on je sasvim o~it: braniti potrebu konstantnog sukoba je nepregledni "potok krvi", jedan korak na~injen u smjeru totalnog uni{tenja ljudske rase. Neizbje`no, svi oni koji slijede ove ideologije su u konstantnom me|usobnom sukobu, tiranisanju i uzajamnom prolivanju krvi u ime napretka. Oni gube humane emocije kao {to su ljubav, po{tovanje, po`rtvovanost, sau~esni{tvo, koje je Allah, d`. {., naredio ~ovjeku, a u potpunosti prestaje okru`enje mira i spokojstva. Upravo iz tog razloga, zbog ovih ideologija je proteklo XX stolje}e bilo period bola i nesre}a. A, zapravo, uop}e nije bila potrebna proturje~nost i nepotrebno je bilo inicirati strahote i pokolje. Opre~nosti su uvijek i na svakom mjestu prisutne. Uvijek je postojala dan i no}, svjetlo i tama, negativnost i pozitivnost, hladno i vru}e, dobro i zlo. Sve ove opre~nosti su stvorene da bi se naglasila ljepota, da bi inicirale eti~ke odlike kao {to su tolerancija, mir i opra{tanje. Ista situacija va`i i za idejno polje. To {to ljudi razli~ito misle ne smije biti povod za me|usobno ubijanje, njihovo nemilosrdo pogubljenje. Allah, d`. {., nare|uje da se ~ak i prema neprijatelju odnosimo na dostojanstven i lijep na~in, da drugima govorima samo lijepe rije~i: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati (Fussilat, 34). Sve proturje~nosti, kao {to je to i u Kur'anu nagla{eno, me|u ljudima obdarenim razumom i savje{}u rje{avaju se u sferi uzajamnog spokojstva i tolerancije.Pripadnici naroda koji ovo nisu mogli pojmiti i koji su vjerovali u obmane dijalekti~kog materijalizma godinama su me|usobno ratovali, tukli se poput divlja~i i na kraju samo padali u tegobe. Na taj na~in su manifestirali ~injenicu na koju je Allah, d`. {., upozorio u narednom ajetu: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih (Al-Anfal, 46). Kao {to je saop}eno u ajetu, ljudi su odstupili od Allahovog Puta, na koji su upu}ivali Njegovi poslanici, i umjesto da na Zemlji siju mir, oni su je pretvorili u leglo nasilja. Zbog toga su gubili snagu, sami sebe su gurnuli u propast. Ne smije se gubiti iz vida da je Kur'an, koji nare|uje kvalitete poput saosje}anja, merhameta, po`rtvovanosti, tolerancije i pravi~nosti, jedini izvor koji ljudima i narodima daje snagu. A paralogizmi proizvedeni ateisti~kim besmislicama, kao {to je materijalisti~ki dijalektizam, ~ovje~anstvu donose jedino propast i bol. Jedini put da ~ovjek na|e spas, da na Zemlji `ivi spokojno i u sigurnosti je `ivljenje u skladu s etikom koju je Allah, d`. {., naredio u Kur'anu.

U ovom ateisti~kom okru`enju gdje dominira darvinizam, desnica ra|a i hrani ljevicu, a tako|er i ljevica desnicu. A, isto tako, obje strane su i u konstantnom me|usobnom sukobu. [to se pak ti~e sukoba, to je ina~e okru`enje za koje darvinizma tvrdi da je potrebno i korisno za ljudsku zajednicu.
Obratimo li pa`nju na izlo`enu shemu, sasvim je mogu}e konstatirati da je, na politi~koj platformi, darvinizam formirao izvjesnu "dijalektiku". Dijalektika je teorija "sukoba" koju je prvi iznio njema~ki filozof Hegel, a koja je potom usvojena od strane Marxa i Engelsa. Dijalektika predvi|a da su svi razvoji u kosmosu mogu}i jedino uz pomo} sukoba. Prema ovoj teoriji, svaka pozicija ili ideja je jedna "teza". Potom se pojavljuje "antiteza" koja se suprotstavlja tezi. Teza i antiteza se sukobljavaju, a u ishodu sukoba stvara se "sinteza". Nakon odre|enog vremena sinteza tako|er postaje teza, kojoj se ponovo suprotstavlja nova antiteza. Prema teoriji dijalektike, ovaj sukob se tako nastavlja.

ONI KOJI SU OPRE^NE IDEJE NASTOJALI U]UTKATI "DIJALEKTI^KIM SUKOBOM" SU KROZ POVIJEST UVIJEK PORA@AVANI Prema darvinizmom nadahnutom dijalekti~kom materijalizmu, povijest je sukob i bespo{tedna borba opre~nih ideja. Shodno ovim ubje|enjima, proteklo, XX stolje}e obilje`eno je me|usobnim obra~unom fa{ista i komunista, ljudi iste dr`ave su postali me|usobni neprijateljima, a Svijet je pretvoren u ogromno jezero krvi. U ishodu svega toga, tako|er, vjerovali su u pobjedu svoje ideologije. Me|utim, iz ove borbe komunizam nije uspio iza}i kao pobjednik, pobijene su tvrdnje o materijalisti~koj, a tako|er i historijskoj dijalektici. Kroz povijest je uvijek postojao sukob pozitivnog i negativnog. Ova borba izme|u dobrih i lo{ih se odigravala i na idejnom polju. Pozitivne snage su uvijek izlazile kao pobjednici iz ovog sukoba. Metode borbe na koje Allah, d`. {., upozorava u Kur'anu su uperene ka uklanjanju proturje~nosti i neprijateljstva i uspostavi mira, spokojstva i prijateljstva me|u ljudima. Ilustracije radi, Allah, d`. {., nalo`io je Musau, a. s., da faraona pozove na Pravi Put. Musa i faraon bili su pristalice dviju opre~nih ideja. Me|utim, upore|uju}i ove dvije opre~ne strane, Allah, d`. {., se na slijede}i na~in obra}a Musau i njegovom bratu Harunu, a. s.: Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao! (Ta Ha, 43-44). Faraon je posjedovao jednu tiransku i surovu upravu kojom se, na svojevrstan na~in, ponosio. Kraj je, me|utim, bio pora`avaju}i. Na reljefu gore prikazan je faraon u okrutnom obra~unu sa neistomi{ljenicima ili podanicima. Zajedno sa svojim bratom, Musa, a. s., koji je ispunjavao Bo`ije naredbe, iza{ao je pred faraona i, isprobavaju}i razne metode, objasnio mu Allahove naredbe, Pravi Put i dobro~instvo. Na kraju ove njegove idejne borbe faraon, koji nije mogao vidjeti Istinu i koji je bio naklonjen tiraniziranju dobronamjernih, utu{io se u moru, a Musa i njegove pristalice su se spasili. Ovaj primjer je jedan si`e povijesti ~ovje~anstva. Kroz povijest niko nije izi{ao kao pobjednik iz brutalnog rata i okr{aja uz prolivanje krvi. Ako su ~ak i bili oni koji su izgledali kao pobjednici u sukobu ove vrste i koji su na taj na~in do{li na vlast, ni oni, a niti njihovi podanici nisu mogli voditi spokojan `ivot u miru. Naprotiv, uvijek su bili izlo`eni neprilikama i duhovnoj i materijalnoj bijedi. Stvarni pobjednici su oni koji uvijek pozivaju na mir i spokojstvo, vjernici koji, vode}i svoju borbu na idejnom polju, upu}uju ljude na razmi{ljanje.

Uporedo sa darvinizmom, koji negira kreacionizam i koji je bio razlogom da se na ~ovjeka gleda kao na razvijenu `ivotinjsku vrstu, svijet je postao mjesto sukoba ove darvinisti~ke dijalektike. U mnogo zemalja, a prvenstveno u zemljama Evrope prethodno su prednja~ili darvinisti desnog krila, koji su, uni{tavanjem ili iskrivljavanjem vjerskih u~enja i etike, uspostavili brutalni kapitalizam, a nakon njega i surovi fa{izam. Kao suprotnost ovoj ideologiji organiziraju se i darvinisti lijevog krila, odnosno komunisti, i obje strane ulaze u jedan dugotrajan sukob. [to se ti~e sinteze ove darvinisti~ke dijalektike, ona je uvijek ista: krv, bol, torture, ratovi, suze...
Teror i strahote koje su proizveli predstavnici desnog krila darvinisti~ke dijalektike (fa{isti) smo iznijeli u drugim na{im djelima. [to se ti~e narednih poglavlja ove knjige, u njima }emo iznijeti teror i strahote komunizma.