 Boljsevi~ki militani uni{tavaju ostatke crkve Giorgievsky u gradu Gorky. |
 Vode}i ameri~ki darvinist, nau~nik Stephen Jay Gould, okorjeli je marksist koji brani mi{ljenje da je marksizam oja~ao raspadom Sovjetskog Saveza |
Tako je 1992.g., jedan od najpoznatijih marksista-darvinista, Gould, posjetio Rusiji. Nekoliko godine prije ove posjete Isto~ni blok se raspao, prije na godinu dana raspao se i Sovjetski Savez, Komunisti~ka partija pokopana u historiji. Cijeli Svijet je govorio o tome "kako je komunizam do`ivio apsolutni poraz". Gould je, me|utim, imao druga~ije mi{ljenje. Po povratku u Ameriku, on je novinarima izjavio: "Sru{ena je jedna marksistika praksa, ali je marksizam zadr`ao snagu svog nau~nog komentiranja povijesti".117
Dakle, prema Gouldu, marksizam je jo{ `iv.
Komunizam @ivi
Stephen Jay Gouldova privr`enost darvinizmu nije izniman slu~aj. Tokom XX stolje}a bilo je mnogo marksista me|u vode}im nau~nicima koji su branili teoriju evolucije. Okorjeli komunisti su bili nau~nici, poput Aleksandra Oparina ili J. B. S. Haldanea, koji su u prvoj polovini stolje}a na~inili najzna~ajnija ostvarenja u ime teorije evolucije. Jo{ su evolucionisti~ki nau~nici Zapada, poput John Maynard Smitha i Richard Lewontina, tako|er uporni zagovara~i marksizma.Prema njima, darvinizam i marksizam imaju isto zna~enje. Obe teorije se zasnivaju na zajedni~koj filozofskoj osnovi: dijalekti~kom materijalizmu. Marx je to adaptirao na povijest, a Darwin na prirodu. [to se ti~e fakta koji Svijet komentira kao slom komunizma, odnosno raspad Sovjetskog Saveza i Isto~nog bloka, prema ovim nau~nicima to je samo "poraz jednog pogre{nog komentiranja marksizma". Sve dok postoji dijalekti~ki materijalizam, postojat }e i marksisti~ki politi~ki pristup.
 Dok `ivi darvinizam, `ivjet }e i dijalekti~ki materijalizam, pa, prema tome, i komunizam.Marksisti~ko-darvinisti~ki nau~nici Amerike su izraz ove ~injenice. Lijevo: faksimil naslovne stranice knjige Darvinist lijevo, autora Petera Singera. |
A danas ovu tvrdnju oni aktualiziraju na jedan efektniji na~in. Njihova tvrdnja glasi: Jedno dru{tvo, prema Marxu, mora pro}i kroz odre|ene faze. Prvo se mora `ivjeti kapitalizam, nakon njega socijalizam i na kraju se mora napredovati ka komunizmu. Me|utim, u Sovjetskom Savezu i ostalim komunisti~kim re`imima XX stolje}a desio se nagli prijelaz iz poljoprivredne zajednice u socijalizam. Presko~en je kapitalizam kao prijelazna faza ka socijalizmu. Prema tome, neuspjeh ovih re`ima je prirodan, smatraju marksisti. Uporedo s prihvatanjem kapitalizma od strane tih zemalja, dogodit }e se "kapitalisti~ka etapa", o kojoj je govorio Marx, a nakon toga }e do}i socijalizam, ja~i i postojaniji.
Ovaj komentar danas prihvataju mnogi koji i dalje vjeruju u marksizam. A me|u njima mjesto zauzima {iroka lepeza kadra, od vode}ih ameri~kih nau~nika, poput Stephena Jay Goulda, do evropskih komunisti~kih partija, od marksisti~kih intelektualaca i novinara do separatisti~ko-teroristi~kih komunisti~kih organizacija.
Prema tome, krajnje je pogre{no misliti da je raspadom Sovjetskog Saveza i Isto~nog bloka komunizam pokopan u pro{lost i da vi{e ne predstavlja opasnost po Svijet. Komunizam je pliti~ka teorija dijalekti~kog materijalizma. Dok `ivi dijalekti~ki materijalizam, `ivjet }e i komunizam. Ako je jedna filozofija sna`no prisutna u jednom dru{tvu, onda je samo "pitanje pronalaska prikladnog okru`enja" da bi ona bila efektna sa politi~kog aspekta. Ako dijalekti~ki materijalizam `ivi kao jaka i ra{irena filozofija, onda, tako|er, i komunizam, kao njegova politi~ka dimenzija, pronalaskom prikladnog okru`enja, mo`e do}i u stanje efektne mo}i.
Generalno, u Svijetu danas vlada jedno veoma izra`eno povjerenje u liberalnu ekonomiju i demokraciju. Me|utim, potencijalna me|unarodna kriza, koja bi se dogodila u sistemu liberalne ekonomije, u trenutku mo`e izmijeniti psihologiju i tendencije ljudi. Zapravo, primjeri toga su zabilje`eni u pro{losti. U ishodu "Velike krize" 1929. g. u cijelom Svijetu je nastao veliki ekonomski haos, koji je naglo pove}ao popularnost komunisti~kih i fa{isti~kih partija. Komunistima, koji "Veliku krizu" komentiraju kao "kolaps kapitalisti~kog sistema", ukazala se prilika mnogo lak{eg utjecaja na mase.
Osim toga, komunisti ~ak i sada posjeduju zna~ajnu mo} u Svijetu, a naro~ito u zemljama Evrope. I dalje su veoma jake komunisti~ke partije Francuske i Italije, koje na gotovo svim izborima ostvaruju prili~no visok broj glasova. U skoro svim zemljama biv{eg Isto~nog bloka postoje socijalisti~ke partije na ~ijem ~elu se nalaze biv{i komunisti~ki kadrovi i koje, tako|er, iza sebe imaju krajnje brojnu glasa~ku populaciju. Jedna me|unarodna ekonomska kriza poput one iz 1929. g. o kojoj smo malo~as govorili, ove zemlje s lahko}om mo`e baciti u naru~je aktualnih socijalisti~kih partija, a nakon toga i u naru~je komunisti~kog re`ima.
Rusija: korak naprijed, dva natrag!
Situacija u Rusiji je jo{ alarmantnija. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. g., ova zemlja je, u biti, na~inila prijelaz u fa{izam, a ne u demokraciju. Jeljcin, koji je za vrijeme svoje vladavine tenkovskom paljbom zasipao Dumu (ruski parlament), i njegov nasljednik Putin posjeduju, u pravom smislu rije~i, fa{isti~ki karakter i na~in upravljanja.[to se ti~e komunizma i fa{izma, dviju ideologija koje naizgled zauzimaju mjesto na potpuno opre~nim krajevima politi~ke lepeze, izme|u njih postoji veoma tanka nit razdvajanja. Obje ove ideologije su sli~nog socijalnog i eti~kog sklopa i imaju sli~an model lidera. Zapravo, obje su u politi~koj nauci uvr{tene u istu kategoriju kao "totalitarne ideologije". Totalitarizam je model koji dr`avom i dru{tvom vlada presijama, zastra{ivanjem i propagandom i koji se najsvirepijim metodama obra~unava sa svojim neistomi{ljenicima.
Ruska politi~ka kultura i re`im se znatno promijenio nakon 1991. g. Sa komunizma se pre{lo na jednu vrstu fa{izma, koji se zasniva na savezu dr`ava-mafija, {to, kao {to smo ve} rekli, u osnovi ne predstavlja neku zna~ajnu promjenu. Stvarne promjene nastale su u ekonomiji i socijalnoj strukturi. Pojavilo se veoma mnogo bogata{a skorojevi}a, velikom dijelu populacije je opao `ivotni standard, izme|u bogatih i siroma{nih je nastao veliki jaz, koji je u konstantnom porastu. Rusijom je zavladala struktura "divljeg kapitalizma", nalik onome u Engleskoj XIX stolje}a. [to se ti~e mafija{kih organizacija, koje su se pojavile uporedo sa slabljenjem centralisti~kog autoriteta dr`ave, one ~ine svojevrsnu "feudalnu strukturu".
Zanimljivo je da, prema marksizmu, obje ove strukture obrazuju uvjeti koji prethode revoluciji. Dakle, postoje}e rusko ustrojstvo je, sa marksisti~kog stajali{ta, "predkomunisti~ko" ustrojstvo. Komunisti, koji u Rusiji jo{ imaju visok procent glasova i koji su, povrh svega, utjecajni u dr`avnom mehanizmu, postoje}e stanje ocjenjuju na taj na~in. Mogu}a ma|unarodna kriza, koja bi poljuljala povjerenje u liberalnu ekonomiju i demokraciju, ovu komunisti~ku teoriju bi mogla pretvoriti u praksu i veoma lahko bi se Rusija mogla ponovo na}i pod komunisti~kim re`imom.
 Ruski demonstranti koji se bune novom kapitalisti~kom poretku u Rusiji uzvikuju slogane za povratak komunizma. |
S druge strane, komunizam potajno nastavlja svoje bivstvovanje. Sav postoje}i kadar ~ine biv{i komunisti. I, obrazovane Marxovim dijalekti~kim materijalizmom, ove osobe nisu odustale od snova o komunizmu. Naprotiv, oni koji vjeruju da komunizam treba do}i nakon kapitalisti~kog stadija, dok se ne ispuni jedan uvjet prelaska na "komunizam", oni ostaju posmatra~i de{avanja kapitalizma. Zbog toga {to su istinski komunisti, oni sada brane i provode kapitalizam.
Sa aspekta ovih ljudi, koji su prihvatili principe dijalekti~kog materijalizma, za postizanje krajnjeg cilja veoma je jednostavno jedan dan izgledati kao komunist, a drugi dan kao fa{ist. Zapravo, i fa{izam i komunizam u biti imaju isti cilj: zlostavljanje naroda... Kao {to smo ve} rekli, razlika je samo u onoj tankoj niti razdvajanja. Svoju tiraniju komunizam obavlja podmuklo i pod sloganima "humanosti". Komunizam uvijek prona|e opravdanje svoje tiranije i vandalizma.
Iza svih ovih tajnovitih zavjesa, komunizam je i dalje na vlasti u Rusiji; ruska dr`ava ima ustrojstvo klasi~nog komunizma. Rusija, koja dr`i vojnu kontrolu turskih republika, nije se promijenila; Sovjetski Savez de facto jo{ postoji. Okorjeli komunisti~ki kadar vidno tla~i narod u jednom kapitalisti~kom okru`enju; {tavi{e, nastavlja se sa u~estalim ateisti~kim i amoralnim podukama, koje }e rezultirati vidnim udaljavanjem naroda od eti~kih vrijednosti. Ra~una se da ne}e biti nikakvog razloga da zajednica, koja je zanemarila Bo`ije postojanje, ne prihvati komunizam.
Ruski komunisti, koji na protestne mar{eve i danas izlaze sa posterima Staljina i Lenjina u rukama, posjeduju mo} koja se ne smije zanemarivati ni poni`avati. Raspad Sovjetskog Saveza 1991. g. vide, kao {to je to i Lenjin naglasio u svojoj knjizi iz 1904. g. Korak naprijed, dva natrag, kao trenuta~no povla~enje natrag na putu koji vodi ka kona~nom cilju. Lenjin je u aktualnoj knjizi napisao i slijede}e:
Jedan korak naprijed, dva koraka natrag... to se de{ava u `ivotu pojedinca, u historiji nacija i razvoju partija. Ali, bila bi najzlo~estija podlost sumnjati u principe revolucionarne socijaldemokracije, da }e proleterska organizacija i partijska disciplina, na kraju krajeva, ostvariti potpunu pobjedu.119
| PODMUKLA TAKTIKA DIJALEKTI^KOG MATERIJALIZMA: JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA NATRAG U velikoj zabludi su oni koji danas vjeruju da je komunizam, koji svoju snagu crpi iz darvinizma, pora`en prije nekoliko godina i da vi{e ne predstavlja opasnost. On i dalje jeste opasnost - zato {to on nije sru{en, ve} je, u skladu sa najosnovnijim principom dijalekti~kog materijalizma, na~inio dva koraka natrag. Prema ovom osnovnom principu "Korak naprijed, dva natrag", koga je Lenjin obradio u svojoj istoimenoj knjizi, komunisti, ~ine}i po potrebi nekoliko koraka natrag radi postizanja svoga cilja, izgledaju kao da su se udaljili od svog cilja. Iz tog razloga, u komunisti~koj Kini su se djeca podu~avala "dijalekti~kom putu hoda" koji se zasniva na temelju tri koraka naprijed, dva koraka natrag. Jedan od najkonkretnijih primjera ovoga je komunisti~ki stav o instituciji porodice. Prema Karlu Marxu, utemeljiva~u dijalekti~kog materijalizma, da bi se ostvario komunizam prvenstveno je potrebno ukinuti instituciju braka. "Ukidanje porodice! ^ak se i najradikalnije osobe razbjesne naspram ovog gnusnog komunisti~kog cilja", pisali su Marx i Engels u Komunisti~kom manifestu, a kasnije su, tako|er, poku{ali objasniti zbog ~ega je, prema njima, potrebno ukinuti ovu instituciju. Iznijeli su da se "bur`oaska porodica" zasniva na kapitalu i privatnoj zaradi; govore}i da }e nestati i porodice kada se ukine privatni kapital i zarada (kada se, dakle, ostvari komunisti~ka revolucija), tvrdili su da }e "prirodno nestati i bur`oaske porodice kada nestane njezinog partnera". U svojoj knjizi Porijeklo porodice, privatne svojine i dr`ave Friedrich Engels je nastojao prikazati porodicu kao vje{ta~ku instituciju koja nije postojala u prvim etapama historije ~ovje~anstva, koja se pojavila kasnije kao instrument eksploatacije. Prema ovoj Engelsovoj filozofiji, uporedo sa komunisti~kom revolucijom ukinut }e se i dr`ava i privatna svojina, ali i porodica. Da bi postigli ove svoje ciljeve, komunisti nastupaju po mjeri na~ela dijalekti~kog materijalizma. Da bi ukinuli instituciju porodice, oni imaju potrebu za sna`nom dr`avom. Me|utim, za postizanje jake dr`ave, potrebno je prvenstveno imati jaku instituciju porodice. Iz tog razloga, ~ine}i korak natrag, oni ja~aju porodicu. Na osnovu toga ja~a komunisti~ka dr`ava, nakon ~ega, u narednom stadiju, rade na potpunom ukidanju institucije porodice.118 Kao {to se razumije iz ovog primjera, javnost se ne bi trebala zavaravati komunisti~kim sloganima poput "komunizam je pora`en", "oja~ale su porodi~ne veze u Rusiji" i sl. To je taktika dijalekti~kog materijalizma, koju je Lenjin istakao knjigom Jedan korak naprijed, dva koraka natrag. Komunizam mijenja boje kao kameleon, ~eka da se pripremi pogodan teren. Iz tog razloga, neizostavno je potrebna idejna borba protiv dijalekti~kog materijalizma, kao osnove filozofije komunizma, i darvinizma, kao njegova navodno nau~nog oslonca. U protivnom, komunisti ~ekaju u zasjedi - da bi na~inili krvave i surove korake naprijed. |
Mao @ivi!
Isto~na Evropa i Rusija, koje smo do sada razmatrali, predstavljaju primjere mogu}nosti ponovnog aktiviranja komunizma koji je pora`en 90-ih godina. Postoji, me|utim, jedna verzija komunizma koja nikako nije pora`avana i, pod jednom slikom kapitalizma, nastavlja svakodnevno ja~ati. Ova verzija je, u isto vrijeme, i najgora i najbrutalnija verzija komunizma: maoizam.Sovjetski Savez se raspao 1991., nakon toga su demontirani svi, po cijeloj zemlji razasuti, kipovi Lenjina i Staljina: Rusija je zvani~no napustila komunizam. Me|utim, ne{to sli~no se nije dogodilo u Kini. Ovom zemljom jo{ i danas, i nakon Maove smrti 1976., vlada komunisti~ka partija. Kina je prihvatila pravila kapitalisti~ke ekonomije i na taj na~in ostvarila veoma veliki ekonomski razvoj, ali je politi~ki sistem i dalje ostao komunisti~ki. A Mao, krvavi ubica desetina miliona Kineza, zanimljivo, i dalje se od strane Kineza do`ivljava gotovo kao svetac.
U tekstu pod naslovom "Mao lives!" (Mao `ivi!) ~asopis Time je, u svom broju od 10. januara 1994. g., ovu masovnu tendenciju maovske orijentacije formulirao kao "maomanija" i naveo slijede}e:
Za obi~ne Kineze Mao je jo{ sfinga, idol koji ima stotinu razli~itih lica. Kao sveta knjiga, njegove rije~i se citiraju na svakom mjestu. (...) Kolekcionari sakupljaju kasete koje sadr`e njegove govore, a amblemi, zna~ke, knjige i upalja~i sa Maovom slikom se toliko prodaju da proizvodnja ne uspijeva udovoljiti potra`nji. Pet hiljada zlatnih sahata sa dijamantima, izra|enim u povodu Maovog ro|endana, prodaju se po 1500 dolara - trideset puta skuplje od prosje~ne plate. (...) Grad [ao{an, rodno mjesto "Velikog Kormilara" (Maoa), koji se nalazi na jugu srednjeg dijela pokrajine Hunan, samo je 1992. g. ugostila milion Maovih "hodo~asnika". Grad je, tako|er, proteklih dana izgradio i otvorio 10 metara visoku, ogromnu bistu svog sina ljubimca.120
U dugom tekstu pod naslovom "Mao More Than Ever" (Mao, vi{e nego ikada) ameri~ki ~asopis The New Republic je 1997. na slijede}i na~in opisao "idol Maoa" u Kini:
 Mao Lives! (Mao `ivi!) - tako je ~asopis Time 10. januara 1994. g. rezimirao politi~ku kulturu Kine. |
U ruralnim zonama, u pokrajinama Fujian i Guangdong, u Maov spomen izgra|eni su novi i veliki hramovi, a jo{ jedan novi gradi se u podru~ju sjevernog Shaanxia. Partijski slu`benici i seljaci, koji veoma ~esto obilaze ove hramove, vjeruju da je Mao svemogu}, od toga da lije~i bolesti, do garantiranja dobre `etve. Grupa radnika, koji su radili u jednoj fabrici u Sichuanu, u ~ast Maovog 100. ro|endana 1993. g. izvr{ila je grupno samoubistvo. (...) Taksi voza~i u Pekingu i [anghaju lijepe Maove slike na retrovizore. Maov portret veoma ~esto koriste umjetnici na svojim slikama; jedan njegov ogroman portret i danas gospodari trgom Tiananmen. I, {to je najva`nije, na fakultetima i u pratiji, nova moda politi~ke filozofije nije demokracija ve} novi maoizam.
Mao nije na~inio povratak (u Kinu). On se, ina~e, nikada nije ni odvajao odavdje. Za razliku od Njema~ke i Rusije, Kina se uop}e nije obra~unavala sa pro{lo{}u, nikada nije pokazivala nastojanje "odustajanja od maiozma". Komunisti~ka partija apsolutno ne dozvoljava ispitivanje vandalizma "Velikog skoka" 50-ih godina (kada je glad Maove proizvodnje ubila desetine miliona Kineza) ili vandalizma "Kulturne revolucije" (a to je period kada je barabrizam, koji je izbio uz stimulans dr`ave, pao na tako nisku ta~ku da su {kolska djeca podsticana na kanibalizam). Gu{e se poku{aji izno{enja ~injenica o ovim pitanjima. Ilustracije radi, kada je ~asopis [anghay univerzitet 1993. objavio da je od Maove gladi umrlo 40 miliona osoba, cijeli tira` je naglo pokupljen...
Kineska politika (...) zasniva se na jednoj filozofiji koja ujedinjuje nacionalizam i komunizam, a to se, tako|er, zasniva na legendarnosti Maoa, utemeljiva~u ove filozofije.121
Kako onda komentirati kapitalisti~ku tendenciju koja se pokazala u Kini nakon Maoa? Da li to zna~i kinesko udaljavanje od maoizma ili ekonomsko ja~anje maoizma?
U istom ~asopisu se o ovom pitanju daju slijede}i podaci:
Kult Maoa je nastavio `ivjeti ~ak i nakon okon~anja "Kulturne revolucije". Komunisti~ka partija se nastavila intelektualno {ar`itati maoizmom. Pojavile su se dvije osnovne grupe: radikalni maoisti (fanshipai) i nostalgi~ari (huanyuanpai). Ova druga grupa ~ezne za zlatnim periodom 50-ih godina. Maoisti koji su rukovodili Partijom odr`avali su svoju vjeru u Maoa, ali to nisu jasno o~itovali zbog toga {to je barbarizam "Kulturne revolucije" bio svje` u svijesti populacije. Da bi maoizam u pravom smislu procvjetao komunisti~konacionalisti~kom filozofijom, bilo je potrebno ra|anje dojma nastanka opasnosti usmjerene prema Kini, jedan doga|aj koji }e narod ubijediti da je kineska veli~ina izlo`ena iznemoglosti i da su zavjere Zapada po~ele bivati djelotvorne... Ovaj doga|aj se dogodio 4. juna 1989. kada su kineski tenkovi krenuli na studente koji su protestirali na trgu Tiananmen. Odmah nakon Tiananmena, dojam Kine gurnute u haos pru`ila je priliku Patiji da o`ivi pojam "sukoba klasa"... Predsjednik Jiang Zemin saop}io je da }e Kina nastaviti sa ekonomskim reformama, ali da niko ne treba sanjati o demokratizaciji. Jiangovom naredbom, Partija je u ruralnim sredinama pokrenula "reformu misli" te organizirala obrazovne kampanje maoisti~kog tipa...
Danas, snaga inicijative za ponovnu apsolutnu primjenu maoizma u Kini dolazi od mladih intelektualaca unutar Partije. Velikim dnevnicima, poput Narodnog dnevnika ili Tra`enja istine, rukovode radikalni marksisti... Ovi su 1995. i 1996. objavili "dokumente od 10 hiljada rije~i" koji zagovaraju apsolutni povratak maoizmu i sukobu klasa.122
Kao {to se mo`e vidjeti, maoizam i danas dominira Kinom, a ta dominacija nije vezana samo za starije partijske rukovodioce, koji su kao miraz ostali iza Maovog perioda, ve} i za mlada pokoljenja koja su se slijepo vezala za marksizam. Seljaci i neuke mase Maoa do`ivljavaju kao superiorno bi}e, a velika ve}ina intelektualaca svjesno brane i {ire marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~ku ideologiju. Kineski kapitalizam koristi samo prikrivanju i ja~anju maoizma.
Kina, koja sa 1.2 milijarde stanovnika predstavlja najmnogoljudniju zemlju na Svijetu, sve vi{e ja~a svoju ekonomiju, a s druge strane, pridaje veliki zna~aj naoru`avanju. [tavi{e, ra~una se da }e Kina u XXI stolje}u postati super sila i rival SAD-u. To {to je Kina, koja posjeduje toliku mo}, i danas maoisti~ki nastrojena i {to su Kinezi i dalje u jednoj "maomaniji" jo{ jedan je pokazatelj da komunizam nije umro ve} da se samo prikriva.
[tavi{e, ovaj skriveni komunizam, naro~ito maoisti~ka verzija komunizma, je najgora, najsvirepija i najbrutalnija verzija.
Medunarodni maoisti^ki pokret
Ne samo u Kini, Mao je `iv i na me|unarodnom nivou. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, ve}ina komunista Svijeta se priklonila maoizmu. U Sjevernoj Koreji i Vijetnamu na vlasti je komunisti~ki kadar koji vlada maoisti~kom ideologijom. Bitnije od toga je da, danas u razli~itim zemljama Svijeta postoje teroristi~ke organizacije koje prihvataju maoizam i prolivaju krv gerilskim ratom Maovog stila. Maoisti~ke organizacije raznih zemalja djeluju u okvirima jedne zajedni~ke organizacije zvane "Maoist Internationalist Movement" (Maoisti~ki internacionalni pokret) i u`ivaju veliku potporu komunisti~kih partija Evrope.U jednom analiti~kom tekstu, objavljenom na zvani~noj stranici Turske Republike Sjeverni Kipar, na slijede}i na~in se govori o maoisti~kom internacionalnom pokretu:
Prema podacima Me|unarodnog centra za teroristi~ka istra`ivanja, broj marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~kih teroristi~kih organizacija je u alarmantnom porastu posljednjih godina. (...) Prema izvorima koji promatraju me|unarodni teror, uo~eno je da se maoizam nalazi u jednoj pove}anoj aktivnosti, kako u verbalnoj, tako i u prakti~noj. Na ~elu organizacija i grupa u ovoj aktivnosti me|unarodnog cilja, koja se vodi nemilosrdnim, krvavim, antizapadnja~kim i antidemokratskim intelektualnim sklopom, (...) nalaze se maoisti~ke teroristi~ke organizacije kao {to su "Tamilski tigrovi" u Sri Lanki, "Jasan put" u Peruu, "Crveni kmeri" u Kambod`i i organizacije i grupe za ~ija se imena tek po~inje ~uti.
Cilj maoista je {irenje ideja Mao Tse-Tunga metodama krvoproli}a, ru{enjem demokratskih re`ima u mati~nim zemljama, putem oru`ane borbe, i, umjesto toga, formiranjem marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~ke dr`ave. (...) Naravno, u pozadini toga krije se stvarni veliki cilj: {irenje maoizma na cijeloj planeti.
Godine 1996. maoisti~ke teroristi~ke organizacije Zapada i Istoka su se sastale dva puta i me|usobno donijele odluku o slije|enju zajedni~ke politike djelovanja. (...) Odluke koje su usvojene nakon sastanka u Americi su:
ru{enje parlamentarne demokracije u dr`avama u kojima djeluju;
da bi se ostvario cilj, ne boriti se samo protiv vojske, policije i dr`avnih slu`benika;
ubijati sve protivnike, bez razlike, djecu, mlade, stare, `ene;
formirati upravu, koja }e biti centralisti~ka i jedinstvena, koja se ne}e obazirati na ljudska prava;
dali su zakletvu da }e stvoriti jednu svjetsku revoluciju, koja }e biti odana marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~koj ideologiji.
Jedna druga zna~ajna odluka donesena na sastancima u Americi i Indiji je i odluka o formiranju centra "maoisti~ke propagande" koji }e pripremiti teren "svjetskoj revoluciji". Smatra se da ovaj centar, pod imenom Maoist Internationalist Movement (MIM), djeluje u Kanadi. Unutar okvira djelovanja "internacionalnih maoista" nalazi se i pripremanje hu{ka~kih publikacija, koje }e stanovni{tvo zemalja na meti podsticati na pobunu. Publikacije se proslje|uju pristalicama, koji su u aktulanim zemljama zadu`eni za njihovu distribuciju.123
Zasnovani na konkretnim ~injenicama, ovi podaci jo{ jednom pokazuju da se maoizam nalazi u jednoj me|unarodnoj aktivnosti. Internacionalna komunisti~ka mre`a, ~iji se korijeni prote`u do krvolo~nog diktatora crvene Kine, nastavlja bivati velika opasnost po Svijet.
[to se ti~e razloga nedjelotvornosti ove komunisti~ke mre`e u na{oj zemlji (Turskoj), oni svakako proisti~u iz zdravog karaktera i vjerovanja kojim se turski narod napaja iz islama. Vjera je najve}a barijera koja se isprije~ila na putu komunizma i jedino zajednice koje `ive u jednoj iskrenoj predanosti vjeri mogu se odbraniti od komunisti~kog hu{kanja i smicalica. Pobo`ni turski narod osujetio je sva nastojanja komunizma da se prihvati na tim prostorima, u skladu sa Ataturkovom izjavom da je "komunizam najve}a opsnost po turski svijet i treba ga uni{titi gdje god da se uo~i",124 komunizam i filozofija dijalekti~kog materijalizma u Turskoj nikada nije nai{la na plodan teren. Sa svojim zdravim karakterom, turski narod }e biti prethodnica borbe koja se u XXI stolje}u u cijelom Svijetu vodi protiv materijalizma.
Zaklju^ak
Komunizam jo{ `ivi, i to ne daleko, ve} tik uz nas. Nije te{ko da na vlast u velikom dijelu Isto~ne, ~ak i u odre|enim zemljama Zapadne Evrope do|u komunisti~ke ili socijalisti~ke partije. Postoji mogu}nost, ako se stvore povoljni socijalni uvjeti, da ove partije, koje bi do{le na vlast - na na~in sli~an nacisti~kom, jer su nacisti na vlast u Njema~koj do{li putem izbora 1933., ali su, nakon toga, formirali diktaturu - formiraju jedan postojaniji komunisti~ki re`im. Rusija je ve} do`ivjela jedno talasanje od komunizma prema fa{izmu i divljem kapitalizmu, me|utim, zbog tanke linije razgrani~enja izme|u ovih ideologija, mo`e se, u ishodu jednog novog socijalnog pomjeranja, dogoditi ponovni povratak komunizmu. Kina i dalje Maove ideje do`ivljava kao jedino ispravne. O o~itom utjecaju komunizma u jo{ komunisti~koj Kubi, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, izli{no je govoriti.Savremeni komunizam je u opticaj stavio taktiku "jedan korak naprijed, dva natrag" i na~inio korak natrag. Iz tog razloga u razli~itim zemljama svoju aktivnost provode pod razli~itim imenima i daju imid` nepostojanja komunisti~ke opasnosti. Me|utim, tvrdnjom dijalekti~kog materijalizma o "sukobu", komunizam je za cijelo ~ovje~anstvo, u svim uvjetima, nepresu{ni "vulkan koji bljuje krv". U bilo kom obliku i pod bilo kojim imenom, nemogu}e je da ljudima priredi bilo {to drugo osim tiranije i belaja - zbog toga {to dijalekti~ki sukob vide kao beskompromisni zakon povijesti.
[to se ti~e mjera predostro`nosti naspram ove opasnosti, one se nalaze u preventivnom isu{ivanju baru{tine koja proizvodi ovu opasnost. U suprotnom, boriti se sa pojedina~nim komarcima, odnosno pristalicama komunizma, ne}e biti dovoljno u kontekstu trajnog osloba|anja od ove nesre}e. Sve dok se ne isu{i baru{tina, komarci }e pove}ano nastaviti sa razmno`avanjem.
Koji je na~in isu{ivanja ove baru{tine?
Darwinova teorija evolucije je zajedni~ki oslonac marksizma, marksizm-lenjinizma, maoizma ili bilo koje druge verzije komunizma, pa ~ak i fa{izma. Analizirali smo u prethodnim poglavljima: ova teorija, slijedom Marxove formulacije, "osnova je komunizma sa aspekta prirodnih nauka". Sa aspekta u~enja dijalekti~kog materijalizma, Engels je Darwina vidio u istoj ravni sa Marxom. Lenjin i Trocky su inspirirani Darwinom, Staljin je postao ateist, zato {to je pro~itao Darwina, i to, {tavi{e, dok je jo{ bio mladi sve{tenik. Intelektualne osnove Maoa i kineskog komunizma u potpunosti su skivene u darvinizmu. Herbert Marcuse, lider marksisti~kog pokreta studenata iz 1968. koji je potresao Svijet, tako|er je ideolog koji je bio pod utjecajem darvinizma, a naro~ito je bio inspiriran Darwinovom idejom o "opstanku pogodnih".125 Navode}i socijaliste, koji su izabrali darvinizam kao svog vodi~a, pred nama se javlja {iroka lepeza poput revizionisti~kih marksista, kao {to su Karl Kautsky i Eduard Bernstein, utemeljiva~a poznatog "Fabian Society", koji se smatra izvorom engleske ljevice.126
Bez darvinizma nema ni komunizma. Prema tome, jedini efikasan na~in borbe protiv komunizma, koji je u toku XX stolje}a odnio preko 100 miliona `ivota i koji je jo{ u podmuklom organiziranju i ja~anju, jeste pobijanje darvinizma na nau~nom i idejnom polju. Kada se argumentirano iznese da je darvinizam teorija koja je nau~no u potpunosti pora`ena, da `iva bi}a nisu nastala evolucijom, ve} da ih je besprijekorno savr{eno stvorio dragi Bog, ne}e vi{e biti ni Marxa, ni Lenjina, ni Maoa, a ni krvolo~nih militanata koji njihove postere lijepe svuda okolo.
Nestankom darvinisti~kih obmana, ga{enjem "vulkana koji bljuje krv", odnosno komunizma, s jedne strane, bit }e povod i da se ljudi vrate Bogu, svom stvarnom Gospodaru i Stvoritelju, i da `ive prema eti~kim normama koje On upu}uje. Tako }e ljudi, kao {to se nare|uje u narednom ajetu, posti}i spokojstvo i mir:
O, vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni (Al-Baqarah, 208).
"Hvaljen neka si" - reko{e oni - "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri" (Al-Baqarah, 32).
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
