UVOD

Komunizam je ideologija koja je udarila pe~at na proteklo, XX stolje}e. Me|utim, ovaj pe~at je ispunjen samo presijama, zulumom, krvlju i suzama. Prema predvi|anjima histori~ara, tokom XX stolje}a je, zaslugama jedino ove ideologije, ubijeno 120 miliona ljudi! Nije rije~ o vojnicima koji su poginuli na rati{tima ve} su to civili koje su komunisti~ke dr`ave pobile u vlastitom narodu. Sto dvadeset miliona mu{karaca, `ena, staraca, djece i beba `ivote je izgubilo samo zbog ove hladne, bezdu{ne, okrutne i brutalne ideologije! [tavi{e, jo{ desetine miliona ljudi je, od strane komunisti~kog re`ima, ostalo uskra}eno za slobodu i osnovna ljudska prava, prisiljeno na seobu, sistematski iznurivano gla|u, hap{eno i kori{teno kao robovi u radnim kampovima. Milioni ljudi su bili meta ili su `ivjeli pod strahom da }e biti meta hitaca grupa komunisti~kih gerilaca, odnosno teroristi~kih organizacija.
Koji su korijeni ove ideologije? Kako se moglo dogoditi da jedna toliko krvava i nemilosrdna ideologija na|e pristalice {irom Svijeta, da revolucijom do|e na vlast i da za sobom povu~e milione ljudi? Gdje je ro|en komunizam, kako se razvio i kako je okon~ao? Da li je zaista okon~ao ili i dalje predstavlja opasnost po Svijet?
U ovoj knjizi iznijet }emo neke odgovore na ova pitanja.
[to je jo{ bitnije, skrenut }emo pa`nju na jednu veliku opasnost! Komunisti~ka ideologija je tokom proteklog stolje}a bila razlog patnji i svakojakih neda}a, cijeli Svijet je bio svjedok pokolja i opakosti komu-nisti~kih lidera. Da li je sada sa lica Zemlje izbrisana ova opasnost? Na`alost, nije! KOMUNIZAM JE U ZASJEDI!
Ova "jama za prolijevanje krvi", koja je `ivota ko{tala 120 miliona ljudi, jo{ postoji. Ulaz je zatvoren, okolo je stavljeno ne{to {to kamuflira jamu sa strana, ali je jama u polo`aju otvorene klopke. Lukavo se skrivaju}i, komunizam nastavlja sa svojim aktivnostima. U razli~itom obliku i pod razli~itim imenima nastavlja `ivjeti i ~eka dan kada }e na}i priliku da ~ovje~anstvu priredi patnje sli~ne onima iz pro{losti.
Upravo iz tog razloga je krajnje zna~ajna du`nost otkriti stvarno lice komunisti~ke ideologije, cijelom ~ovje~anstvu objelodaniti patnje i nesre}e koje je ona prouzrokovala i zbaciti masku ove opasnosti koja je u tajnom narastanju. Ova knjiga je napisana sa tim ciljem.

P R V I D I O RA\ANJE KOMUNIZMA

KDa bi se ispravno shvatilo ra|anje komunizma, neizostavno je potrebno baciti pogled na evropsku kulturu XVIII i XIX stolje}a. Po~ev{i od drugog stolje}a nove ere, Evropa je postepeno prihvatala kr{}anstvo, koje je do "epohe prosvjetiteljstva" postalo preovladavaju}e na prostoru cijelog kontinenta. Prosvjetiteljski pokret koji je svoju rasprostranjenost do`ivio u XVIII stolje}u, po~eo je sa ateisti~kim istupima odre|enih evropskih umjetnika i mislilaca insipiriranih starogr~kom i rimskom paganskom kulturom. A najve}i rezultat prosvjetiteljskog pokreta je Francuska revolucija koja je, u isto vrijeme, i "antireligijska revolucija".

Zrtve materijalistiCke sekte "sluCajnosti": Darwin, Trocky, Engels i Marx.

Infrastruktura Francuske revolucije formirana je na kroz pouke ateisti~kih filozofa kao {to su Voltaire, Diderot i Montesque. A tokom te revolucije antireligijske i paganske tendencije prosvjetiteljskog pokreta postale su sasvim o~ite. U ishodu pove}ane propagande jakobinaca, koji su predstavljali revolucionarnu avangardu, razvio se veoma popularan pokret "odricanja vjere". [tavi{e, radilo se na formiranju nove paganske vjere. "Revolucionarni kult", koji je svoje prve znakove pokazao 14. jula 1790. g. prilikom proslave federacije, brzo se {irio. Jedan od zlokobnih revolucionarnih lidera, Robespierre, "revolucionarnom kultu" dodao je neka nova pravila. Na~ela ovog kulta je iznio u vidu referata koga je nazvao "Uzvi{eni kult postojanja". Poznata pari{ka crkva Notre Dame je preobra}ena u, prema rije~ima Robespierrea, "hram razuma"; sva kr{}anska obilje`ja su poskidana sa zidova crkve, a na sredini je postavljen kip `ene, koja je navodno predstavljala "boginju razuma". Za vrijeme Francuske revolucije pobijeno je mnogo sve}enika, oplja~kane su i uni{tene vjerske institucije.
Zajedno sa Francuskom revolucijom, u Evropu je do{la i jedna nova filozofija koja se vremenom ra{irila na ~itavom njezinom prostoru: materijalizam. Ova filozofija, koja priznaje postojanje samo materije i koja, tako|er, predvi|a da je svijest `ivih bi}a i ~ovjeka na~injena samo od "materije koja je u stanju kretanja", je, zapravo, prvi put iznesena od strane odre|enih filozofa koji su `ivjeli jo{ u staroj Gr~koj. Dva poznata imena koja su u XVIII stolje}u prihvatila materijalizam i naturala ga masama su Dennis Diderot, jedan od prethodnika Francuske revolucije, i njegov veoma bliski prijatelj Baron d'Holbach. U svojoj knjizi Sistemi prirode (Systéme de la Nature), objavljenoj 1770. g., pozivaju}i se na odre|ene hipoteze za koje je tvrdio da su "nau~ne ~injenice", Baron d'Holbach je iznio da ne postoji ni{ta drugo izvan materije i energije. Fanati~ni ateist d'Holbach se tako|er usprotivio i poimanju morala; branio je stav da ~ovjek treba ostvariti {to je mogu}e vi{e u`itaka i da zbog toga mora oprobati sve puteve.

Korijeni komunizma prote`u se do krvave Francuske revolucije. Neprijateljstvo prema vjeri, koje se, tokom Francuske revolucije, izra`avalo ilustracijom ''boginje mudrosti'', kasnije se koristilo na komunisti~ki posterima.

Materijalizam, koji je u XVIII stolje}u prihva}en i branjen od strane nekoliko filozofa, u XIX stolje}u se jo{ vi{e razvio i, ne ograni~avaju}i se samo na prostor Francuske, svoje korijene pustio i u ostalim zemljama Evrope. Po~etkom XIX stolje}a u Njema~koj su se pojavila dva veoma zna~ajna materijalisti~ka filozofa: Ludwig Büchner i Karl Vogt. Obja{njavaju}i ljudski intelekt, Vogt je rekao: "Kako god jetra lu~i `u~nu te~nost, isto tako i ljudski razum lu~i misli". Ova krajnje apsurdna komparacija nije nai{la na podr{ku ~ak ni od strane materijalista toga vremena.
Iako se pojavio sa ovakvim i sli~nim tvrdnjama, materijalizam je prihva}en od strane ateisti~kih krugova i polahko se po~eo nametati evropskim zajednicama. Materijalizma je predstavljen kao osnova nauke i mudrosti. Ova varljiva propaganda se brzo pro{irila me|u francuskim, potom njema~kim, a zatim i me|u intelektualcima {irom Evrope. Nesumnjivo je da je u svemu tome veliku ulogu imao i masonski pokret, koji je bio veoma popularan me|u evropskim intelektualcima XIX stolje}a i koji je materijalizam prihvatao kao svoju dogmu.
Dok se na takav na~in {irio materijalizam, kao jedna anti~ka dogma, sa druge strane su se poduzimali razni koraci u nastojanjima da se materijalizmu prilagode razli~ite nau~ne grane. U tom kontekstu mogu}e je iznijeti slijede}e konstatacije:
1. materijalizam je prilago|en prirodnim znanostima, a autor ovog projekta je engleski prirodnjak Charles Darwin;
2. Materijalizam je prilago|en socijalnim naukama, a autori toga su njema~ki filozofi Karl Marx i Friedrich Engels.
Darwinova adaptacija je poznata kao "teorija evolucije", a Marxova i Engelsova kao "komunizam".

Marx i Darwin

Mogu}e je re}i da Darwinova teorija evolucije, zapravo, u sebi sadr`i i Marxovu i Engelsovu teoriju, po{to je komunizam "teorija evolucije", odnosno oblik teorije evolucije prilago|ene historiji i sociologiji. Ova ~injenica je na slijede}i na~in rezimirana u Marxism and Darwinism, knjizi autora Antona Pannekoeka, jednog od vode}ih darvinista i marksista s po~etka XX stolje}a:
Nau~ni zna~aj marksizma, a, u isto vrijeme, i darvinizma je u tome {to obje ove nau~ne grane slijede teoriju evolucije. Jedna od njih je to realizirala u sferi organskog svijeta, na `ivim bi}ima, a druga na polju ljudske zajednice... U~enja i Darwina i Marxa, dvije teorije koje su se, dakle, razvile na polju prirodnih nauka i ljudskih zajednica, teoriju su evolucije transformirale u jednu pozitivnu nauku. Time su mase ubijedili u teoriju evolucije kao temeljni pojam socijalnog i biolo{kog razvoja.1
U kontekstu dva osnovna pitanja, izme|u darvinizma i marksizma tako|er je uo~ljiv potpuni sklad:
1. Darvinizam iznosi da je sva `iva bi}a oformila "materija u pokretu", da je ova materija organizirana, a nije stvorena od strane Boga, da su, prema tome, sva `iva bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti i da je ~ovjek jedna vrsta `ivotinje koja je tako|er evoluirala iz drugih `ivotinja. Ove tvrdnje, koje nisu zasnovane ni na kakvim nau~nim ~injenicama i koje }e se narednih godina pobiti nau~nim otkri}ima, u potpunom su skladu sa idejama Marxa i Engelsa koji su vjerovali samo u postojanje materije i koji su cijelu povijest ~ovje~anstva nastojali objasniti materijalnim faktorima.
2. Darvinizam isti~e "sukob" kao pokreta~ku snagu koja osigurava razvoj u `ivom svijetu. Najosnovnija hipoteza Darwinove teorije glasi da su prirodni izvori nedovoljni za `ivi svijet, da je, prema tome, stalno prisutna jedna "borba za opstanak" i da ova borba tako|er predstavlja jednu evolucionu snagu. A to isto predvi|a i princip "dijalektike" koji su prisvojili Marx i Engels. Prema dijalektici, sukob me|u suprotnostima je jedina pokreta~ka snaga razvoja u Kosmosu. Povijest ~ovje~anstva se, tako|er, razvila zahvaljuju}i sukobu; ~ovjek je napredovao zahvaljuju}i upravo ovom sukobu.

U kontekstu komunisti~ke teorije, Engels (desno) je Darwina i Marxa (lijevo) dr`ao na istoj razini. Prema Engelsu, Marx je materijalizam primijenio na dru{tvene, a Darwin na prirodne nauke.

Analiziraju li se u~enja Marxa i Engelsa i Darwinove teorije, uo~it }e se da me|u njima vlada jedan veliki sklad, kao da poti~u iz istog centra. Materijalisti~ku filozofiju Darwin je prilagodio prirodi, a Marx i Engels historiji.
Upravo je Karl Marx bio taj koji je prvi shvatio zna~aj ovog velikog Darwinovog doprinosa materijalizmu. Marx je studiozno i{~itao knjigu Porijeklo vrsta, koja je objavljena 1859. g., i uvidio da je rije~ o djelu koje predstavlja veliki oslonac za njegovu teoriju. U pismu koje je 19. decembra 1860. g. napisao Engelsu on za Darwinovu knjigu pi{e da ona "implicira temelj historije prirode na{eg u~enja".2 A u pismu koje je 16. januara 1861. napisao Lasseleu pi{e slijede}e: "Darwinovo djelo je kapitalno djelo. Sa aspekta prirodnih nauka, ono predstavlja temelj borbe klasa kroz povijest."3

Prema pioniru ruskog komunizma, Plehanovu, "marksizam je prilago|avanje darvinizma dru{tvenim naukama".

Svoje simpatije prema Darwinu Marx je izrazio i kroz posvetu svog najve}eg djela Das Kapital. Poklanjaju}i mu njema~ko izdanje Kapitala, Marx je u posveti napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marksa, jednog vatrenog obo`avatelja."
[to se pak ti~e Engelsa, on je svoju naklonost Darwinu izrazio na slijede}i na~in: "Priroda ne funkcionira kao metafizika ve} kao dijalektika. U vezi s tim, prije svih treba spomenuti ime Charlesa Darwina."4 Engels se o Darwinu toliko pohvalno izra`avao da ga je dovodio u isti nivo sa Marxom: "Kako god je Darwin otkrio zakon evolucije u organskom svijetu, tako je i Marx otkrio zakon evolucije kroz povijest ~ovje~anstva."5
A Georgi Valentinovich Plehanov, pionir ruskog komunizma koga je Lenjin okarakterizirao kao "najve}eg poznavaoca cijele svjetske literature o marksizmu", u aktualnom je kontekstu iznio najkoncizniji komentar tvrde}i da je marksizam "prilago|avanje darvinizma dru{tvenim naukama".6
Jedan od profesora Vatikanskog univerziteta, histori~ar prof. Malachi Martin, na slijede}i je na~in objasnio vezu izme|u Marxa i Darwina:

Negiraju}i kreacionizam, Darwin je komunizmu osigurao "nau~nu" osnovu. Zbog toga Trocky, jedan od krvolo~nih lidera bolj{evi~ke revolucije, Darwina vidi kao predstavnika dijalekti~kog materijalizma u sferi prirodnih nauka.

Kada je obznanjena Darwinova teorija, Marx ju je vidio kao ne{to {to je daleko od teorije. To je prihvatio kao "nau~ni" dokaz da izvan "materijalnog svijeta" ne postoji nikakav "duhovni svijet". Darwin je stvorio podlogu Marxove opravdanosti odbijanja Hegelovog idealizma... Marx, koji je apsolutno zanemarivao da je Darwinova teorija samo jedna teorija... mogu}nost da je daleko od osnovanosti sa socijalnog aspekta, Darwinove je ideje prilagodio socijalnim klasama svoga vremena... Kao i u Darwinovoj teoriji evolucije, Marx je mislio da i socijalne klase, kao i cijela materija, moraju biti u jednoj stalnoj borbi za `ivot i dominaciju.7
Ova tijesna veza izme|u darvinizma i marksizma isti~e se i od strane savremenih evolucionista. Jedan od danas najvatrenijih branilaca teorije evolucije, biolog Douglas Futuyma, na tu ~injenicu upozorava u uvodu svoje knjige Biologija evolucije: "Zajedno sa Marksovom materijalisti~kom teorijom, koja obja{njava povijest ~ovje~anstva, Darwinova teorija evolucije je jedan veliki stepen u osnovi materijalizma."8 A jedan drugi veoma poznati evolucionist, paleontolog Stephen J. Gould, ka`e da je "komentiraju}i prirodu, Darwin primijenio jednu veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju".9 I Leon Trocky, koji je, zajedno sa Lenjinom, jedan od dvojice najve}ih neimara ruske komunisti~ke revolucije, iznio je slijede}i komentar: "Darwinovo otkri}e je najve}a pobjeda dijalektike (dijalekti~kog materijalizma) na polju cijele organske materije."10
Sve ovo jasno ukazuje da su darvinizam i marksizam u jednoj veoma bitnoj povezanosti. Sa lahko}om je mogu}e iznijeti konstataciju: da nije bilo darwinizma, ne bi bilo ni marksizma. Ako ~ovjek shvati i doku~i neosnovanost darvinizma, izvjesno je da }e poimati i neutemeljenost marksizma. Sasvim je sigurno da je i obrnuta postavka tako|er ispravna: ako je u nekoj zajednici darvinizam {iroko prihva}en, onda je neizbje`no da se u toj zajednici razvije i marksizam.
Zbog toga, uvidjeti da je darvinizam naprihvatljiv i neosnovan sa nau~nog, a i sa sociolo{kog stanovi{ta za ~ovje~anstvo je veoma zna~ajno pitanje. Izno{enjem ove ~injenice, onemogu}it }e se ponovno ja~anje marksizma, koji proisti~e iz darvinizma i koji danas ~eka u zasjedi, osujetit }e se ponovno doga|anje patnji koje je ova dogma u proteklom stolje}u priredila velikom dijelu ~ovje~anstva. Upravo i povijest ukazuje na ~injenicu: bez darvinizma ne}e biti ni marksizma.

[irenje darvinizma i veza izmedu komunizma i kapitalizma

Analiziraju}i politi~ke utjecaje darvinizma, potrebno je obratiti pa`nju na jednu ta~ku: ne samo sa jednom, ova teorija je u uskoj povezanosti sa nizom ideologija koje su naizgled krajnje razli~ite jedna od druge. Istra`imo li ideologije koje podr`ava darvinizam, pored komunizma susrest }emo se sa {irokom lepezom ideologija kao {to su rasizam, imperijalizam, kapitalizam i fa{izam. Zajedni~ka je strana ovih ideologija, koje na prvi pogled izgledaju neovisne jedna od drugi i, {tavi{e, opre~ne jedna drugoj, njihovo protivljenje Bo`ijim vjerama i moralnim principima koje one nala`u. Za~etnici ovih ideologija u vjeri i njezinim normama vidjeli su smetnju za sebe te su zbog toga darvinizam koristili kao oru`je za uklanjanje ove barijere. Zanimljivo je u svemu tome da su, dok su na jednoj strani na taj na~in otvarali `ivotni prostor za svoje ideologije, s druge strane ja~ali konkurentske ideologije. Ilustracije radi treba navesti primjer kapitalista, koji su, radi ozakonjenja slobodnog tr`i{ta u kome se, u pogledu njihovih tvrdnji, vodi bespo{tedna "borba za opstanak", podr`avali darvinisti~ki moral, a koji su, isto tako, s druge strane, podr`avali komunizam, ideju kojoj su se u biti protivili.

Marksisti~ki filozof, Anton Pannekoek, u svojoj knjizi Marxism and Darwinism skre}e pa`nju na ovu zanimljivu ~injenicu i na slijede}i na~in obja{njava podr{ku koju je bur`oazija, odnosno bogati kapitalisti~ki sloj Evrope, pru`ala darvinizmu:

Lenjin je pisao da su komunisti i bur`oazija bili u istim redovima u borbi protiv religije. Lenjinovi komentari ukazuju na ~injenicu da je sukob izme|u komunizma i bur`oazije u biti samo jedan "unutarnji sukob", da su ove dvije materijalisti~ke ideologije partneri, a da im je stvarni neprijatelj religija.

Svima je poznato da za svoj zna~aj i poziciju marksizam mo`e zahvaliti jedino svojoj ulozi koju je imao u klasnoj borbi proleterijata... Nije te{ko uo~iti da je i darvinizam tako|er pre`ivljavao isto iskustvo kao i marksizam. Darvinizam nije konkretna teorija koja je prihva}ena nakon provedenih testiranja i diskutiranja uz objektivan pristup nau~nih krugova. Ne, nakon {to je na~inio prvi korak, darvinizam je nai{ao na entuzijasti~ne simpatizere i `estoke protivnike. Darwinovo ime je uzdignuto zahvaljuju}i ljudima koji vrlo malo razumiju njegovu teoriju... A {to se ti~e darvinizma, on je odigrao jednu ulogu u klasnoj borbi i, zahvaljuju}i toj ulozi, brzo se pro{irio, pridobio strastvene simpatizere i tvrde neprijatelje.
Darvinizam je slu`io kao oru|e za bur`oaziju, koja se protivila pravima Crkve i aristokraciji. Cilj bur`oazije je uklanjanje starih vladaju}ih snaga, koje su predstavljale barijeru na njihovom putu... Zahvaljuju}i religiji, sve}enici su pod svojom kontrolom dr`ali velike mase i na taj su se na~in mogli buniti volji bur`oazije... Prirodne nauke su dovedene na nivo oru`ja uperenog protiv religije, isticana je nauka i novootkriveni prirodni zakoni i bur`oazija je ratovala tim oru`jem...
Darvinizam je do{ao u pravo vrijeme; Darwinova teorija, koja pretpostavlja da je ~ovjek nastao iz ni`ih `ivotinja, uni{tila je cijelu osnovu kr{}anskog u~enja. Upravo je to razlog zbog koga je bur`oazija veoma strastveno usvojila darvinizam u trenutku njegovog pojavljivanja... Pod ovim okolnostima, sa stra{}u i fanatizmom klasne borbe, vo|ene su ~ak i nau~ne rasprave. Tekstovi o Darwinu, unato~ ~injenici {to nose imena autora nau~nika, nose karakteristike dru{tvenih polemika.11
Doista, {irenje darvinizna se odvijalo na ovaj na~in. Snage koje su vladale Evropom podr`avale su i do`ivljavale darvinizam kao nepropustivu priliku za ozakonjenje kako kapitalisti~kog sistema koga su uspostavili u svojim zemljama, tako i imperijalisti~kih, kolonijalnih sistema koje su uspostavili {irom Svijeta. (Radi detaljnijih podataka v. Harun Yahya, Darwinovo neprijateljstvo prema Turcima,1999.) Besmislene tvrdnje, imaginarne pretpostavke i nau~ne protivurje~nosti darvinizma u potpunosti su se zanemarivale i darvinizam, koji je tretiran kao neophodno oru`je protiv religioznih ubje|enja i moralnih kriterija koje nala`e religija, ra{irio se zahvaljuju}i ideolo{kim ciljevima.
Me|utim, "bur`oazija", odnosno kapitalisti~ka klasa, koja je na ovaj na~in {irila darvinizam, u isto vrijeme, ovom je teorijom podr`avala i svoga rivala - zbog toga {to je {irenje darvinizma i na taj na~in uni{tavanje religioznih ubje|enja - koliko kapitalizmu, toliko isto je koristilo i marksizmu. Nakon uklanjanja moralnih odlika poput milosr|a, suosje}anja, nesebi~nosti, bratskih odnosa, poniznosti, umjerenosti i skromnosti, koje je ~ovjeka pou~ila vjera, zajednica poprima oblik jedne divlje arene. U ovoj areni, koliko "borba za `ivot" me|u kapitalistima, toliko se tako|er razvija i "klasna borba za opstanak" izme|u komunista i kapitalista.
Njema~ki dr`avnik i prirodnjak, Virchow, koji je u jesen 1871. g. uzeo rije~ na jednom me|unarodnom kongresu, koji je okupio evropske nau~nike iz oblasti prirodnih znanosti, rekao je: "Pazite, ova je teorija u veoma tijesnoj povezanosti sa jednim u~enjem koje je prouzrokovalo veoma velike neda}e u susjednoj zemlji!"12 Zemlja o kojoj je pri~ao Virchow bila je Francuska, a u~enje na koje je upozoravao bila je francuski komunizam, koji je te godine inicirao krvavu Pari{ku komunu. (Pari{ka komuna je revolucionarna vlada pari{kih radnih masa koje su ustale na oru`je 1871. g. nakon francuskog poraza u ratu sa Njema~kom, u periodu slabljenja dr`avnog autoriteta. Mjesecima se gradska uprava nalazila u rukama ~elnika komune i organizirani su napadi {irokih razmjera na vjerske centre i crkvena lica.)
Na kraju, mogu}e je iznijeti konstataciju da su se, unato~ me|usobnim sukobima, komunizam i kapitalizam, u kontekstu neprijateljstva prema vjeri, susreli na zajedni~koj osnovi i da su u aktualnom kontekstu jednu veliku podr{ku dobijali od darvinizma. Upravo je to razlog {to komunisti smatraju da je u pripremi dru{tva za komunisti~ku revoluciju prije svega potrebno izvr{iti njegovu kapitalizaciju. Prema tome, uporedo sa {irenjem kapitalisti~kih eti~kih normi - gdje darvinisti~ka propaganda ima egzistencijalni zna~aj! - zajednica }e se prvenstveno ateizirati, a potom }e do}i komunizam. U tekstu pod naslovom "Stav proleterske partije o pitanju religije", koga je napisao 1909. g. lider ruske revolucije, Vladimir Ili~ Lenjin, na slijede}i na~in obja{njava ovu ulogu koju je bur`oazija (kapitalisti~ka klasa) odigrala u borbi protiv religije:
Prvo, sa aspekta historije, obaveza borbe sa religijom je obaveza revolucionarne bur`oazije, i na Zapadu je bur`oaska demokracija, u periodu svoje revolucionarne borbe protiv feudalizma i srednjovjekovnog poretka, ovu obavezu u velikoj mjeri izvr{ila... Kako u Francuskoj, tako i u Njema~koj postoji tradicija borbe bur`oazije protiv religije, i to je zapo~elo mnogo prije socijalizma (prije enciklopedista i Feuerbacha). [to se ti~e Rusije, zbog specifi~nosti na{e revolucije, i ova obaveza je tako|er gotovo u cijelosti natovarena na ple}a radni~ke klase.13
Kao {to se da uo~iti, Lenjin obja{njava da "obaveza rata protiv religije" pripada kapitalistima, da su u Evropi oni ovu obavezu izvr{ili, ali da u Rusiji, zbog toga {to ne postoji ova klasa, obaveza borbe protiv religije pripada njima samima. Ove Lenjinove rije~i sasvim jasno stavljaju do znanja da je borba izme|u kapitalizma i komunizma zapravo samo jedan "unutarnji sukob" i da je religija zajedni~ki i stvarni neprijatelj ovih dviju snaga.

Pari{ki komunci strijeljaju crkvena lica

Sasvim je o~ito da oni ula`u napore kako bi degenerirali svoje zajednice i udaljili ih od istinskog puta kako bi ih oslabili sa eti~kog i humanog aspekta i na taj na~in nametnuli svoj ateisti~ki, komunisti~ki sistem.
Me|utim, nemogu}e je da bilo koja od antireligijskih operacija ovih ljudi postigne uspjeh. Ne smije se gubiti iz vida da su i u pro{losti `ivjeli narodi koji su se borili protiv vjere, koji su bili neposlu{ni prema Bo`ijim vjerovjesnicima i koji su okretali glavu od Bo`ijih Objava. I ovi narodi su na svoj na~in poku{avali uni{titi vjeru. Me|utim, ove narode je o~ekivao sli~an zavr{etak: nekima od onih koji se bore protiv Njegove rije~i Allah je poslao kaznu na ovom svijetu, a neke je obavijestio da ih na budu}em svijetu ~eka te{ka patnja. Ova ~injenica je na slijede}i na~in istaknuta u Kur'anu:

O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam ga Ja ka`njavao, - a kakva je bila kazna Moja! I tako }e se rije~ Gospodara tvoga ispuniti da }e oni koji nisu htjeli da vjeruju - stanovnici u vatri biti. (Al-Mu'min, 4-6)

Krvava dijalektika darvinizma

Sliku koju smo iznijeli dovdje, zapravo, koncizno ilustrira i razvoj komunizma u svijetu: gotovo u svim zemljama komunizam je dolazio kao suprotnost kapitalizmu i fa{izmu. Naizgled opre~ne, ove krajnosti su inspirirane sa istog izvora - darvinizma. Kapitalizam i fa{izam su formirali desno, a komunizam lijevo krilo darvinizma. [irenje darvinizma u jednoj zemlji kao posljedicu ima istodobno {irenje oba krila. Prema tome, oni koji koriste darvinizam da bi potkrijepili fa{izam ili kapitalizam, htjeli ne htjeli oni pru`aju podr{ku i komunizmu.

ZAJEDNI^KA BESMISLICA FA[IZMA I KOMUNIZMA: DARVINISTI^KI SUKOB Za~etnik komunizma, Marx, tvrdio je da je sukob jedini put koji vodi ka razvoju povijesti. Smatrao je da zajednice, misao i ideje mogu napredovati jedino sukobom, ratom i revolucijom. "Da nije rada i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku," govorio je. [tavi{e, govore}i da je "sila trudna jednim novim, a babica svakom starom dru{tvu", Marx je milione ljudi pozivao u rat, pokolje i prolivanje krvi. Marxove ideje su vremenom zadobile veoma veliki broj pristalica. Lenjin, komunisti~ki lider koji se potpisao iza najsurovijih pokolja, ovo obja{njava rije~ima da je "razvoj borba opre~nosti" (V. I. Lenjin, Odabrana djela, tom 11, str. 81). Zastupao je tako|er mi{ljenje da se ova borba mora voditi uz prolivanje krvi. Poput komunisti~kih, i fa{isti~ki lideri su tako|er vjerovali da jedini put ka napretku vodi kroz silu, revoluciju i rat. "Nacije se mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje li~i na Darwinovu borbu za opstanak", govorio je najzna~ajniji Hitlerov idejni oslonac, njema~ki histori~ar Heinrich von Treitschke (Burns, Savremena politi~ka misao 1850-1950, str. 446). Drugi fa{isti~ki lider koji je tako|er vjerovao da je primjena sile pokretna snaga za povijest i da rat donosi reformu bio je Mussolini. Slabljenje engleske imperije dovodio je u vezu sa njihovim "naporima u izbjegavanju ratovanja, {to je, pak, najzna~ajnija poticajna snaga evolucije". Temeljni oslonac obje ideologije je ideja "borbe za opstanak" za koju je Darwin tvrdio da je prisutna u prirodi. Marxova tvrdnja o sukobu kao osnovi dijalekti~kog materijalizma, a i fa{isti~ka tvrdnja da je rat poticajna snaga nije ni{ta drugo do prilago|avanje Darwinove teorije evolucije dru{tvenim naukama. [to se ti~e rezultata ovih ideologija, on je sasvim o~it: braniti potrebu konstantnog sukoba je nepregledni "potok krvi", jedan korak na~injen u smjeru totalnog uni{tenja ljudske rase. Neizbje`no, svi oni koji slijede ove ideologije su u konstantnom me|usobnom sukobu, tiranisanju i uzajamnom prolivanju krvi u ime napretka. Oni gube humane emocije kao {to su ljubav, po{tovanje, po`rtvovanost, sau~esni{tvo, koje je Allah, d`. {., naredio ~ovjeku, a u potpunosti prestaje okru`enje mira i spokojstva. Upravo iz tog razloga, zbog ovih ideologija je proteklo XX stolje}e bilo period bola i nesre}a. A, zapravo, uop}e nije bila potrebna proturje~nost i nepotrebno je bilo inicirati strahote i pokolje. Opre~nosti su uvijek i na svakom mjestu prisutne. Uvijek je postojala dan i no}, svjetlo i tama, negativnost i pozitivnost, hladno i vru}e, dobro i zlo. Sve ove opre~nosti su stvorene da bi se naglasila ljepota, da bi inicirale eti~ke odlike kao {to su tolerancija, mir i opra{tanje. Ista situacija va`i i za idejno polje. To {to ljudi razli~ito misle ne smije biti povod za me|usobno ubijanje, njihovo nemilosrdo pogubljenje. Allah, d`. {., nare|uje da se ~ak i prema neprijatelju odnosimo na dostojanstven i lijep na~in, da drugima govorima samo lijepe rije~i: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati (Fussilat, 34). Sve proturje~nosti, kao {to je to i u Kur'anu nagla{eno, me|u ljudima obdarenim razumom i savje{}u rje{avaju se u sferi uzajamnog spokojstva i tolerancije.Pripadnici naroda koji ovo nisu mogli pojmiti i koji su vjerovali u obmane dijalekti~kog materijalizma godinama su me|usobno ratovali, tukli se poput divlja~i i na kraju samo padali u tegobe. Na taj na~in su manifestirali ~injenicu na koju je Allah, d`. {., upozorio u narednom ajetu: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih (Al-Anfal, 46). Kao {to je saop}eno u ajetu, ljudi su odstupili od Allahovog Puta, na koji su upu}ivali Njegovi poslanici, i umjesto da na Zemlji siju mir, oni su je pretvorili u leglo nasilja. Zbog toga su gubili snagu, sami sebe su gurnuli u propast. Ne smije se gubiti iz vida da je Kur'an, koji nare|uje kvalitete poput saosje}anja, merhameta, po`rtvovanosti, tolerancije i pravi~nosti, jedini izvor koji ljudima i narodima daje snagu. A paralogizmi proizvedeni ateisti~kim besmislicama, kao {to je materijalisti~ki dijalektizam, ~ovje~anstvu donose jedino propast i bol. Jedini put da ~ovjek na|e spas, da na Zemlji `ivi spokojno i u sigurnosti je `ivljenje u skladu s etikom koju je Allah, d`. {., naredio u Kur'anu.

U ovom ateisti~kom okru`enju gdje dominira darvinizam, desnica ra|a i hrani ljevicu, a tako|er i ljevica desnicu. A, isto tako, obje strane su i u konstantnom me|usobnom sukobu. [to se pak ti~e sukoba, to je ina~e okru`enje za koje darvinizma tvrdi da je potrebno i korisno za ljudsku zajednicu.
Obratimo li pa`nju na izlo`enu shemu, sasvim je mogu}e konstatirati da je, na politi~koj platformi, darvinizam formirao izvjesnu "dijalektiku". Dijalektika je teorija "sukoba" koju je prvi iznio njema~ki filozof Hegel, a koja je potom usvojena od strane Marxa i Engelsa. Dijalektika predvi|a da su svi razvoji u kosmosu mogu}i jedino uz pomo} sukoba. Prema ovoj teoriji, svaka pozicija ili ideja je jedna "teza". Potom se pojavljuje "antiteza" koja se suprotstavlja tezi. Teza i antiteza se sukobljavaju, a u ishodu sukoba stvara se "sinteza". Nakon odre|enog vremena sinteza tako|er postaje teza, kojoj se ponovo suprotstavlja nova antiteza. Prema teoriji dijalektike, ovaj sukob se tako nastavlja.

ONI KOJI SU OPRE^NE IDEJE NASTOJALI U]UTKATI "DIJALEKTI^KIM SUKOBOM" SU KROZ POVIJEST UVIJEK PORA@AVANI Prema darvinizmom nadahnutom dijalekti~kom materijalizmu, povijest je sukob i bespo{tedna borba opre~nih ideja. Shodno ovim ubje|enjima, proteklo, XX stolje}e obilje`eno je me|usobnim obra~unom fa{ista i komunista, ljudi iste dr`ave su postali me|usobni neprijateljima, a Svijet je pretvoren u ogromno jezero krvi. U ishodu svega toga, tako|er, vjerovali su u pobjedu svoje ideologije. Me|utim, iz ove borbe komunizam nije uspio iza}i kao pobjednik, pobijene su tvrdnje o materijalisti~koj, a tako|er i historijskoj dijalektici. Kroz povijest je uvijek postojao sukob pozitivnog i negativnog. Ova borba izme|u dobrih i lo{ih se odigravala i na idejnom polju. Pozitivne snage su uvijek izlazile kao pobjednici iz ovog sukoba. Metode borbe na koje Allah, d`. {., upozorava u Kur'anu su uperene ka uklanjanju proturje~nosti i neprijateljstva i uspostavi mira, spokojstva i prijateljstva me|u ljudima. Ilustracije radi, Allah, d`. {., nalo`io je Musau, a. s., da faraona pozove na Pravi Put. Musa i faraon bili su pristalice dviju opre~nih ideja. Me|utim, upore|uju}i ove dvije opre~ne strane, Allah, d`. {., se na slijede}i na~in obra}a Musau i njegovom bratu Harunu, a. s.: Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao! (Ta Ha, 43-44). Faraon je posjedovao jednu tiransku i surovu upravu kojom se, na svojevrstan na~in, ponosio. Kraj je, me|utim, bio pora`avaju}i. Na reljefu gore prikazan je faraon u okrutnom obra~unu sa neistomi{ljenicima ili podanicima. Zajedno sa svojim bratom, Musa, a. s., koji je ispunjavao Bo`ije naredbe, iza{ao je pred faraona i, isprobavaju}i razne metode, objasnio mu Allahove naredbe, Pravi Put i dobro~instvo. Na kraju ove njegove idejne borbe faraon, koji nije mogao vidjeti Istinu i koji je bio naklonjen tiraniziranju dobronamjernih, utu{io se u moru, a Musa i njegove pristalice su se spasili. Ovaj primjer je jedan si`e povijesti ~ovje~anstva. Kroz povijest niko nije izi{ao kao pobjednik iz brutalnog rata i okr{aja uz prolivanje krvi. Ako su ~ak i bili oni koji su izgledali kao pobjednici u sukobu ove vrste i koji su na taj na~in do{li na vlast, ni oni, a niti njihovi podanici nisu mogli voditi spokojan `ivot u miru. Naprotiv, uvijek su bili izlo`eni neprilikama i duhovnoj i materijalnoj bijedi. Stvarni pobjednici su oni koji uvijek pozivaju na mir i spokojstvo, vjernici koji, vode}i svoju borbu na idejnom polju, upu}uju ljude na razmi{ljanje.

Uporedo sa darvinizmom, koji negira kreacionizam i koji je bio razlogom da se na ~ovjeka gleda kao na razvijenu `ivotinjsku vrstu, svijet je postao mjesto sukoba ove darvinisti~ke dijalektike. U mnogo zemalja, a prvenstveno u zemljama Evrope prethodno su prednja~ili darvinisti desnog krila, koji su, uni{tavanjem ili iskrivljavanjem vjerskih u~enja i etike, uspostavili brutalni kapitalizam, a nakon njega i surovi fa{izam. Kao suprotnost ovoj ideologiji organiziraju se i darvinisti lijevog krila, odnosno komunisti, i obje strane ulaze u jedan dugotrajan sukob. [to se ti~e sinteze ove darvinisti~ke dijalektike, ona je uvijek ista: krv, bol, torture, ratovi, suze...
Teror i strahote koje su proizveli predstavnici desnog krila darvinisti~ke dijalektike (fa{isti) smo iznijeli u drugim na{im djelima. [to se ti~e narednih poglavlja ove knjige, u njima }emo iznijeti teror i strahote komunizma.

D R U G I D I O HISTORIJA BOLJ[EVI^KOG VANDALIZMA

Josif Staljin: ubica 40 miliona ljudi

Dvadeseto stolje}e je najkrvaviji period u historiji ~ovje~anstva. U ovom stolje}u su se pojavile metode do tada nevi|enih brutalnosti kao {to su svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni logori, hemijska i nuklearna naoru`anja, bombardiranja, gerilski ratovi i teroristi~ke akcije. Broj ljudi pobijenih navedenim metodama u tom stolje}u izra`ava cifrom od preko 100 miliona.
Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je XX stolje}e bilo toliko krvavo. Prvi razlog je {to je razvijena tehnologija omogu}ila proizvodnju oru`ja koje je daleko ubita~nije u odnosu na oru`je iz pretodnog perioda. A drugi razlog - a to je, zapravo, stvarni razlog - su ideologije koje su slu`ile kao povod kori{tenju ovog naoru`anja i tehnologije, i to na najsvirepiji i najokrutniji na~in. Razli~iti "izmi", ~iji su temelji zakopani u XIX stolje}u, svoje su krvavo ubiranje plodova obavili u narednom, XX stolje}u.
Od svih ovih "izama" komunizam je najkrvaviji, najbespo{tedniji i sa naj{irim kalibrom. Broj `rtava koje su u XX stolje}u izgubili `ivote od strane komunisti~kih re`ima ili organizacija iznosi pribli`no 120 miliona!
Samo u ime ove ideologije 120 miliona ljudi je strijeljano i ubijeno iscrpljuju}im radom u koncentracionim logorima, pod izgovorom "progona" odvo|eno od ku}a i uni{teno u stepama Sibira, ubijeno gla|u u namjerno izazvanoj neima{tini, pogubljeno u stra{nim torturama zloglasnih zatvora, strijeljano od strane komunisti~kih militanata ispranog mozga, zadavljeno, zaklano i raskomadano. Strahote, koje su zapo~ele 1917. g., nakon ruske Bolj{evi~ke revolucije, prvo su se pro{irile po cijelom, tek formiranom Sovjetskom Savezu, a potom na prostore Isto~ne Evrope, Kine, Koreje, Vijetnama, Kambod`e, Kube, na zemlje Latinske Amerike i Afrike.
Prije|imo sada na detaljniju analizu ovog crvenog u`asa.

Lenjinova krvava revolucija

Karl Marx nije bio lider politi~ke partije. Bio je samo teoreti~ar. Bavio se postavljanjem historije ~ovje~anstva u zakone koji su u skladu s dijalekti~kim materijalizmom i, shodno tome na~inio odre|ene komentare i predskazanja vezana za budu}nost. Najve}e Marxovo predskazanje je bila revolucija. Obe}ao je da }e kapitalisti~ki sistem biti uni{ten od strane pobunjenih radnika i da }e se, zajedno sa ovom revolucijom, roditi "besklasno dru{tvo".
Godine 1883. Marx je umro. Unato~ tome {to su nakon toga pro{le godine, ~ak decenije, nikako da se dogodi revolucija koju je Marx predskazao. Nastranu revolucija, u kapitalisti~kim zemljama Evrope su se, iako neznatno, dogodila odre|ena pobolj{anja u uvjetima `ivota i rada radnika te je do{lo i do smanjenja zategnutosti izme|u radnika i bur`oazije. Nije bilo revolucije, a niti naznaka da bi moglo do}i do njezine realizacije.
U ovakvom okru`enju, skoro dvadeset godina nakon Marxove smrti, u Rusiji se javlja drugo zna~ajno ime Vladimir Ili~ Lenjin, ~iji je ugled vremenom porastao u Socijaldemokratskoj partiji, koja je u Rusiji formirana od strane marksista, donio je novu interpretaciju marksisti~ke misli. Prema Lenjinu, nemogu}e je da se revolucija desi sama od sebe po{to je radni~ka klasa Evrope opijena olak{avaju}im uvjetima koje im je pru`ila bur`oazija. [to se ti~e ostalih zemalja, one ina~e nemaju radni~ku klasu vrijednu pa`nje. Za ovaj problem Lenjin je predlo`io militantno rje{enje: revoluciju ne bi trebali izvesti radnici, kako je to Marx predvidio, ve} bi ona trebala biti realizirana od strane Komunisti~ke partije, koja posjeduje vojnu disciplinu koju ~ine profesionalni revolucionari i koja }e djelovati u ime radnika (odnosno, u ime "proleterijata", prema marksisti~koj literaturi). Koriste}i oru`anu borbu i metode propagande, Komunisti~ka partija }e izvesti jednu politi~ku revoluciju, od trenutka preuzimanja vlasti bit }e uspostavljena autoritativna vlast, koju Lenjin naziva "proleterskom diktaturom", opozicionari re`ima }e biti uklonjeni, ukinut }e se privatno vlasni{tvo i osigurat }e se napredovanje zajednice ka komunisti~kom ure|enju.

Ideologiju koju je Marx ostavio iza sebe nakon njegove smrti interpretirao je Lenjin. Dok je na jednoj strani radio na popuni nedore~enosti i proturje~nosti, Lenjin je u isto vrijeme radio i narazvijanju formula za komunisti~ko oru`ano preuzimanje vlasti. Gore: Lenjin (u sredini) i ostali komunisti~ki militanti na fotografiji snimljenoj 1897. godine u St. Petersburgu. Dolje: rusko izdanje Marxovog Kapitala.

Zajedno sa ovom Lenjinovom teorijom, komunizam je do{ao u poziciju ideologije naoru`anih teroristi~kih grupa.
Poslije Lenjina se {irom Svijeta pojavilo na desetine komunisti~kih ili radni~kih partija koje su se zavjetovale na izvo|enje revolucije uz prolivanje krvi.
Dobro, koje metode bi Komunisti~ka partija trebala slijediti prilikom izvo|enja revolucije? Na ovo pitanje Lenjin je odgovorio i teoretski i prakti~no: Komunisti~ka partija bi trebala proliti {to je mogu}e vi{e krvi!!!
Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije Bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proletari, pisao slijede}e:
Djelo za koje se mi zanimamo je oru`ana borba; ova borba se realizira od strane pojedinaca i malih grupa. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji se apsolutno moraju odvojiti jedan od drugog: kao prvo, ova borba ima za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijßske slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica. Dio konfiskovanog novca }e i}i u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoru`avanja i priprema za ustanak, a dio za `ivotne tro{kove u~esnika u borbi koju definiramo.14

Lenjinovo obra}anje masama na Crvenom trgu 1919. g.	Naoru`ani bolj{evi~ki revolucionari u St. Petersburgu novembra 1917. godine.

Velike konfiskacije (kao one u Kafkazu koje iznose 200.000 rubalja i Moskvi od 875.000 rubalja) doista su i oti{le prvenstveno revolucionarnim partijama, a ve}i dio malih, a ponekad i u cijelosti su i{le za `ivotne tro{kove konfiskatora.
U Socijaldemokratskoj partiji Rusije, u ~ijoj upravi se nalazio i Lenjin, po~etkom 1900-tih godina desilo se jedno veoma zna~ajno idejno razila`enje. Dok je grupa pod vodstvom Lenjina zagovarala podizanje revolucije uz upotrebu sile, druga grupa je, u kontekstu uvo|enja marksizma u Rusiji, zastupala demokrati~nije metode. Unato~ tome {to su u stvarnosti broj~ano bili manji, raznim metodama pritisaka lenjinisti su do{li u polo`aj "ve}ine" i po~eli se spominjati kao "bolj{evici", {to je pak ruski izraz za "ve}inu". Druga grupa je nazvana "menj{evici", rije~ju koja zna~i "manjina".

U telegrafima koje je oda{iljao bolj{evi~kim militantima rasprostranjenim {irom Rusije, Lenjin je stalno izdavao nare|enja za izvr{enje smrtnih kazni, a isto tako zahtijevao je i da se to izvr{ava na na~in koji }e izazivati strah u narodu. Gore: Lenjin u dru{tvu grupe bolj{evi~kih militanata 1918. g.

U skladu sa prethodno navedenim Lenjinovim citatom, bolj{evici su krenuli sa organiziranjem atentata, konfiskacijom vladinog novca, plja~kanjem zvani~nih ustanova i sl. Nakon godina koje su ve}inom pro{le u izgnanstvu, planiranu revoluciju bolj{evici su izveli 1917. g. Te godine su se dogodile dvije razli~ite revolucije. Prilikom prve, koja je realizirana u februaru, sa prijestolja je skinut car Nikola Drugi, zatvoren je zajedno sa ~lanovima porodice i formirana je demokratska vlada. Bolj{evici su, me|utim, bili odlu~ni u formiranju ne demokracije, ve} "diktature proleterijata". Oktobra iste, 1917. g., dogodila se planirana revolucija. Predvo|eni Lenjinom i njegovim najbli`im saradnikom Leonom Trockim, komunisti~ki militanti su prvo zauzeli Petrograd, gdje je bila smje{tena centralna vlada, a potom i Moskvu. U ishodu sukoba u oba ova grada formiran je prvi komunisti~ki re`im na Svijetu.

NEUKI KOMUNISTI^KI MILITANTI Neukim narodnim masama bolj{evici su se obratili jednostavnim sloganima i, zahvaljuju}i velikoj propagandi, za veoma kratko vrijeme veliki broj ljudi su primili u svoje redove. Neobrazovano i siroma{no stanovni{tvo je s lahko}om povjerovalo u la`i komunista koji su im obe}avali kruh i mir. Komunisti~ku propagandu je, tako|er, u~vr{}ivao i ateizam na koji je hu{kao darvinizam. Na fotografiji se vide seljaci i radnici koji su u ishodu aktualne propagande za svega nekoliko dana pre{li u komunisti~ke redove.

Nakon Oktobarske revolucije Rusija je postala popri{te velikog gra|anskog rata. Rat, koji je vo|en izme|u "Bijele armije", koju su oko sebe okupili generali vjerni caru, i Crvene armije pod komandom Trockog, trajao je pune tri godine. Jula 1918., naredbom Lenjina, od strane bolj{evi~kih militanata strijeljanjem je izvr{ena smrtna kazna nad carem Nikolom Drugim i cijelom njegovom porodicom (zajedno sa troje maloljetne djece). Tokom cijelog gra|anskog rata bolj{evici se nisu ustezali da nad opozicionarima re`ima provode najkrvavije zlo~ine, pokolje i mu~enja.
I jedinice Crvene armije, a i tajna policijska organizacija, "^eka", koja je osnovana na Lenjinovu inicijativu, primjenjivali su veliki teror prema svim grupama koje su vidjeli kao mogu}u opasnost po re`im. Bolj{evi~ki teror je na slijede}i na~in opisan u Crnoj knjizi komunizma, poznatom djelu o svjetskom komunisti~kom teroru:
Bolj{evici su odlu~ili eliminirati, legalno ali i fizi~ki, svaku opoziciju i svaki, ~ak i pasivni otpor njihovoj hegemoniji, i to ne samo kada se radilo o grupi politi~kih opozicionara, nego i o dru{tvenim grupama kao {to su plemi}i, bur`oazija, inteligencija, Crkva itd., i profesionalnim kategorijama (oficiri, `andarmerija...), a ponekad su tome davali i genocidnu dimenziju. Ve} od 1920., "dekozakizacija" u mnogo ~emu odgovara definiciji genocida: cijela populacija jake teritorijalne determinacije, Kozaci, istrijebljena je kao takva, mu{karci strijeljani, `ene, djeca i starci deportirani, sela sravnjena ili predata novim okupatorima koji nisu Kozaci.
Lenjin je dr`ao Kozake u istoj ravni kao {to su bili Vandeji u vrijeme Francuske revolucije i namjeravao je na njima primijeniti tretman koji je Gracchus Babeuf, "izumitelj" modernog komunizma, ve} 1975. kvalificirao kao populicide (narodoubistvo).15
Nakon ulaska u svaki grad bolj{evici su ~inili masakre nad svim grupama koje se nisu blagonaklono odnosile prema njihovom re`imu, provodili su pretjeranu brutalnost s ciljem ulivanja straha u narodu. U istom izvoru se na slijede}i na~in opisuju brutalnosti koje su bolj{evici proveli na Krimu:
Identi~na nasilja desila su se u ve}ini krimskih gradova koje su okupirali bolj{evici: Sebastopol, Jalta, Alu{ta, Simferopol. Isti u`asi, od aprila do maja 1918. g., dogodili su se u velikim koza~kim varo{ima koje su se bile pobunile. Vrlo precizni dosjei Denikinove komisije opisuju "le{eve svezanih ruku, slomljenih kostiju, razbijenih glava i vilica, odrezanih genitalnih organa".16
I S. P. Melgunov je, tako|er, u svom djelu La Terreur rouge en Russie, 1918-1924 (Crveni teror u Rusiji, 1918.-1924.) pisao da je u ishodu "akcije suzbijanja svjedo~enja pre`ivjelih" grad Sevastopolj pretvoren u "grad povje{anih":
Ulica Nahimovski bila je na~i~kana povje{anim tijelima oficira, vojnika i civila uhap{enih na ulici. Grad je bio mrtav, narod se skrivao po podrumima i u hambarima. Svi stubovi ograda, svi zidovi ku}a, telegrafski stubovi, izlozi trgovina bili su prekriveni plakatima sa natpisom 'smrt izdajicama'. Radi upozorenja drugima, ljude su vje{ali po ulicama.

Vojni lider krvave Bolj{evi~ke revolucije bio je Leon Trocky. Trocky, koji je nakon Lenjina bio na poziciji drugog ~ovjeka, sa Crvenom armijom, na ~ijem ~elu se nalazio, vodio je gra|anski rat koji je cijelu Rusiju oblio krvlju. Gore: jedan prizor od hiljada nevinih pobijenih u gra|anskom ratu.Propagandni plakat koji predstavlja Trockog kao ratnog junaka.Ruski vojnici, koji su, pod utjecajem Trockog, u Petrogradu podr`ali ustanak protiv cara, 1917.

Sve one koje su namjeravali likvidirati bolj{evici su `igosali odre|enim kategorijama. Naprimjer, "bur`oazija" ili "menj{evici", koji su branili pristup socijalizmu razli~itom od bolj{evi~kog, bili su glavni neprijatelji novoformiranog re`ima. Broj~ano najve}a i ona koja je ciljala na najvi{e mete bila je kategorija "kulak". Rije~ kulak je ruski izraz za bogate zemljoposjednike. Tokom Revolucije i gra|anskog rata, Lenjin je izdao na stotine nare|enja o primjeni bespo{tednog terora nad kulacima. Ilustracije radi, u jednom telegrafu, koga je poslao Upravnom komitetu sovjeta Penze, pisao je slijede}e:

Maxim Gorki

Drugovi! Ustanci kulaka u va{ih pet distrikta moraju biti nemilosrdo ugu{eni! Interesi ~itave Revolucije to zahtijevaju, jer "posljednja borba" sa kulacima posvuda je otpo~eta.
|Potrebno je formirati jedan model: objesiti (ka`em objesiti tako da ljudi to vide) kulake, bogata{e i krvopije ~iji broj ne smije biti manji od 100, objaviti njihova imena i do~epati se sveg njihovog `ita... U~inite to tako da na okolnih stotine milja ljudi vide, drhte, znaju i da u sebi ka`u: Oni ubijaju i nastavit }e ubijati kulake `edne krvi. Po{aljite mi telegraf da ste primili i izvr{ili ove instrukcije. Va{ Lenjin.17
Lenjinove direktive su, uz veliko zadovoljstvo, izvr{avane od strane bolj{evi~kih militanata. ^ak su razvili i specijalne stilove brutalnosti i i`ivljavanja. Poznati ruski pisac, Maxim Gorki, na slijede}i na~in opisuje odre|ene metode ~iji je i sam bio o~evidac:
U Tambovu, na visini od jednog metra iznad zemlje, komunisti su u lijeve ruke i noge zatvorenika zakucavali velike eksere, koji se koriste na prugama, i svjesno posmatrali patnje ovih ljudi. Razrezali su stomak jednog zatvorenika, izvadili tanko crijevo, prikovali ga za jedno drvo i sve to posmatrali. Sa nekih su, pak, skidali odje}u i, po~ev{i od ramena, gulili im ko`u.18
Bolj{evici su zapo~eli ~istku svih onih koji nisu htjeli prihvatiti komunizam. U ishodu prethodno navedenih, a i mnogih drugih Lenjinovih naredbi i prakse, na desetine hiljada ljudi je strijeljano i to bez ikakvog sudskog postupka. Veliki broj opozicionara re`imu je, tako|er, otpremljeno u "gulage", koncentracione logore gdje su, pod nepodno{ljivim uvjetima, bivali nasmrt upo{ljavani. Ve}ina njih se nije uspjelo spasiti iz ovih kampova. Na kraju, pobijeno je na stotine hiljada radnika i seljaka, koji su se, u periodu izme|u 1918. i 1922. g., pobunili protiv bolj{evi~kog re`ima.
U svojoj knjizi The Unknown Lenin (Nepoznati Lenjin), koju je napisao pozivaju}i se na tajnu sovjetsku arhivu, histori~ar Richard Pipes iznosi nebrojeno mnogo primjera naredbi za izvr{enje zlo~ina, pokolja i mu~enja, koje je Lenjin izdao bolj{evicima, te na kraju daje slijede}i komentar:
Nakon navedenih dokaza postaje nemogu}e negirati da je Lenjin, ne idealist, nego masovni ubica koji vjeruje da najbolji put za rje{avanje bilo stvarnih ili imaginarnih problema le`i u ubijanju ljudi koji ih prouzrokuju. On je prvi donio/zapo~eo praksu politi~kog i socijalnog istrebljenja, uni{tenja na desetine miliona `ivota u XX stolje}u.19

Pavlovovi psi i Lenjinovi planovi "evolucije ^ovjeka"

Potrebno je veoma dobro shvatiti razloge brutalne komunisti~ke prakse koju smo vidjeli kroz primjer Lenjina i kroz jo{ stravi~nije primjere koje }emo navesti na narednim stranicama. [ta je to bilo presudno da komunisti~ki lideri poput Lenjina, zatim Staljina, Maoa i Pola Pota, kojima }emo se kasnije pozabaviti, postanu izbezumljene ubice?
Odgovor na ovo pitanje le`i u njihovoj privr`enosti materijalisti~koj filozofiji i stajali{te ove filozofije o pitanju ~ovjeka. Kao {to smo naglasili i na po~etku: komunizam je adaptacija materijalisti~ke filozofije na dru{tvenom nivou, koji je u potpunom skadu sa Darwinovom teorijom evolucije, koja, opet, predstavlja prirodnu adaptaciju ove filozofije u okvirima prirode. Odre|ene temeljne postavke ovih izopa~enih u~enja mogu se rezimirati u slijede}em:
1. ~ovjek je materijalno bi}e koje ne posjeduje du{u;
2. ~ovjek je napredna vrsta `ivotinje. Jedina razlika od ostalih `ivotinja je u tome {to su uvjeti u kojima se nalazi ~ovjek malo vi{e "pripitomili". U su{tini, ne postoji razlika izme|u ~ovjeka i `ivotinje;
3. "sukob" je jedini nepromjenjljivi zakon i u prirodi i u ljudskoj zajednici. Sukob nastaje uslijed me|usobnog podudaranja interesa. To {to u ishodu sukoba jedna strana izlazi kao gubitnik, osje}a bol i umire krajnje je prirodno, ~ak i potrebno;
4. prema tome, realiziranjem jednog razvoja, na primjer "komunisti~ke revolucije", prema komunistima, neizbje`no je, ~ak i potrebno da ljudi umiru u velikom broju, da pate i da prolaze kroz mu~enja.

I. P. Pavlov, poznat po ispitivanju uvjetovanog refleksa kod `ivotinja.

Da bi ozvani~ili gore navedene stavke, komunizam - i sve ideologije koje prihvataju materijalizam - koristi se metodom uni{tavanja vjere u Boga, koja je prisutna u dru{tvu. Cilj materijalizma, zapravo, i jeste da iz dru{tva udalji vjeru u Boga, eti~ke i vjerske vrijednosti i na taj na~in oformi mase koje definira kao "zajednice bezdu{nih `ivotinja". Misle da }e tako s lahko}om vladati aktualnim masama, da }e osigurati svoju vlast, da }e pripremiti zakonsku osnovu za sve svoje nemoralnosti i tiraniju.
Najve}i poduhvati komunisti~ke ideologije koja tako gleda na ~ovjeka su: {to je mogu}e vi{e izvr{iti "animalizaciju" ljudi, okovati ih u lance kao divlje zvijeri, "vaspitati" ih metodama bola i straha i, po potrebi, svirepo ubijati.
Obratimo li pa`nju na Lenjina, sasvim jasno }emo uo~iti prisustvo aktualne materijalisti~ko - darvinisti~ke filozofije koja ~ovjeka definira samo kao jednu vrstu `ivotinje. [tavi{e, Lenjin je obavio i specijalni razgovor sa ruskim nau~nikom, I. P. Pavlovim, koji se proslavio ispitivanjem uvjetovanog refleksa kod `ivotinja i poku{ao inicirati primjenu Pavlovovih metoda na ruskoj populaciji. U svojoj knjizi A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution (Tragedija jednog naroda: historija ruske Revolucije), histori~ar Orlando Figes na slijede}i na~in isti~e Lenjinov cilj dresiranja ruskog naroda i darvinisti~ke korijene toga:
Prema odre|enim predanjima, oktobra 1921. Lenjin je na~inio tajnu posjetu laboratoriji velikog fiziologa I. P. Pavlova da bi saznao mogu li, u kontroli pona{anja ljudi, biti od pomo}i njegova otkri}a vezana za uvjetovani refleks. "@elim da ruske mase razmi{ljaju na komunisti~koj liniji i da se pona{aju u skladu s tim," objasnio je Lenjin... Pavlov je ostao zaprepa{ten. Ono {to je on pravio nad psima, Lenjin je tra`io da to primijeni na ljudima! "Ho}ete re}i da ruski narod `elite dovesti pod jedan standard? Ho}ete da se svi pona{aju na isti na~in?" upitao je Pavlov… "Upravo to," odgovorio je Lenjin. "Ljudi bi trebali biti ~estiti. Moraju se dovesti u oblik kakav mi ho}emo"...

POU^AVANJE UVJETOVANOM REFLEKSU Lenjin i Trocky vjerovali su da }e ljude, kao `ivotinje, mo}i preodgajati uz pomo} uvjetovanog refleksa. Organiziranje Komunisti~ke partije u Sovjetskom Savetu se usmjeravalo prema ovoj logici. Na slici: Trocky na Crvenom trgu u trenutku propagandnog obra}anja masama koje ga slu{aju, 1918.

Mijenjanje ljudske prirode bio je kona~ani cilj komunizma. Bio je to cilj kome su te`ili i ostali totalitarni re`imi. Kao {to je 1920. godine rekao jedan od predvodnika eugeneti~kog pokreta u nacisti~koj Njema~koj: "Skoro da smo bili svjedoci jedne promjene u pojmu ljudskog roda... Zahvaljuju}i stra{noj ratnoj eugenetici, primoravani smo biti razli~ite jedinke u odnosu na pre|a{nje"...
Posredstvom prosvije}enih masa, ideja o stvaranju nove ljudske vrste uvijek je bila spasila~ka misija ruskih intelektualaca XIX stolje}a - od kojih i potje~u bolj{evici. Marksisti~ka filozofija tako|er na isti na~in u~i da je ljudska priroda produkt povijesnog razvoja i da ju je zbog toga mogu}e pobijediti. Darwinov i Huxleyov nau~ni materijalizam, koji je, u Lenjinovoj mladosti, me|u ruskim intelektualcima imao gotovo svetost religije, branio je ideju da se ~ovjek odre|uje prema svijetu u kome `ivi. Iz tog razloga, bolj{evici su vjerovali da }e njihova revolucija, uz pomo} nauke, stvoriti novu vrstu ~ovjeka...
Unato~ tome {to je uvijek kritizirao Revoluciju i {to mu je prije}eno protjerivanjem, bolj{evici su se uvijek blagonaklono odnosili prema Pavlovu. U Moskvi su mu, nakon dvije godine, dodijelili veliki apartman. Za Pavlovljeva istra`ivanja Lenjin je govorio da "za Revoluciju imaju veliki zna~aj". Buharin je to nazivao "~eli~nim arsenalom" materijalizma.20
Najve}i Lenjinov pomo}nik i zna~ajni teoreti~ar komunisti~ke ideologije, Trocky, tako|er je dijelio Lenjinovo mi{ljenje darvinisti~kog porijekla o "izmjeni ljudske prirode". Trocky je pisao slijede}e:
[ta je ~ovjek? Jo{ je nesposobno i neformirano bi}e. Kao `ivotinja ~ovjek nije evoluirao sistemati~no, ve} na spontan na~in. A razvilo se i mnogo opre~nosti. Pitanje kako kontrolirati i odgajati, kako se razvio i upotpunio duhovni i fizi~ki sistem ~ovjeka je veliki problem koji je mogu}e obraditi samo na temeljima socijalizma. Mo`emo izgraditi prugu u pustinji, podi}i Ajfelovu kulu, direktno razgovarati sa New Yorkom, ali ne mo`emo usavr{iti ~ovjeka, je li tako? Ne, ~ovjeka mo`emo usavr{iti. Proizvesti novu i izmijenjenu verziju ~ovjeka - to je slijede}i zadatak komunizma... ^ovjek bi sam sebe trebao posmatrati kao neobra|eni materijal, ili polovi~no proizvedenu materiju. I trebao bi re}i ovako: "Dragi homo sapiens, radit }u za tebe".21
Zbog toga {to su ~ovjeka do`ivljavali kao `ivotinjsku vrstu i smatrali ga gomilom materije, Lenjin, Trocky i ostali bolj{evici ljudskom `ivotu nisu pridavali nikakav zna~aj. Za uspjeh revolucije jednostavno se mogu `rtvovati milioni ljudi, smatraju oni. Prema histori~aru Richardu Pipesu, autoru knjige The unknown Lenin, "Lenjin za ~ovje~anstvo uop}e nije gajio nikakve emocije izuzev nipoda{tavanja, Pisma potvr|uju tvrdnju Gorkog da za Lenjina ljudi 'gotovo nemaju nikakav zna~aj' i da se on prema radni~koj klasi odnosi kao {to se metalski radnik odnosi prema rudi `eljeza."22

Lenjinova svjesna politika izgladivanja naroda

Kao rezultat svoje privr`enosti darvinizmu, Lenjin je narod do`ivljavao kao krdo stoke. Prema tome, nije se ustezao da se na najsvirepiji na~in odnosi prema ljudima nad kojima vlada.

Gotovo zajedni~ka karakteristika komunisti~kih re`ima XX stolje}a je primoranost njihovih naroda na veliku glad. U vrijeme Lenjina vladala je glad koja je na podru~ju cijele Rusije prouzrokovala smrt pet miliona ljudi. U ve}oj mjeri se ova katastrofa ponovila i u vrijeme Staljina, u periodu 1932.-1933. g., i samo u Krajini je tada zbog gladi umrlo preko {est miliona ljudi. Kao {to }emo se u to uvjeriti na narednim stranicama, i u Maovoj crvenoj Kini i Pol Potovoj Kambod`i je tako|er, zbog gladi `ivot izgubilo nekoliko miliona ljudi.
Treba pomno razmisliti o tome {ta zna~i glad i oskudica. Za nas, danas okru`ene supermarketima, pekarama, slasti~arnicama i restoranima, rije~ glad je strani pojam. Prema tome, kada ~ujemo rije~ glad, mnogi od nas to shvatamo kao "privremeno ostati gladan". Me|utim, glad koja je do`ivljavana kroz primjere Rusije, Kine i Kambod`e je stanje dugotrajne gladi koje je trajalo mjesecima i godinama. Iz ruku seljaka koji su se hranili samo svojim proizvodima (`itom i ri`om) silom je oduzeta sva ljetina. Nakon toga su ostali bez bilo kakve hrane. Ljudi su prvo brali vo}e i povr}e i klali stoku ~ije je meso bilo jestivo. To se odmah potro{ilo. Potom su krenuli sa varenjem li{}a, trave i kore drveta. Nakon nekoliko sedmica tijela po~inju slabiti, mr{ati. Ljudi su stalno gladni. Neki su po~eli hvatati i jesti pse i ma~ke. To se produ`ilo i na ostala `iva bi}a, sve do buba i insekata. Na kraju, iznemogli i iscrpljeni, ljudi su po~eli umirati jedni za drugima. Nije ostao niko sna`an da bi mogao pokopati umrle. I javlja se kona~no, naju`asnija dimenzija gladi: kanibalizam. Prvobitno su po~eli jesti mrtve, a potom i napadati jedni na druge, me|usobno otimati, klati i jesti djecu. Izgubili su ljudsko obilje`je i animalizirali se.
A to i jeste cilj komunisti~kog re`ima!
Navedeno - ma koliko izgledalo nevjerovatno - prvi put u XX stolje}u se desilo u bolj{evi~koj Rusiji na ~elu sa Lenjinom.

LJUDO@DERI UHVA]ENI DOK SU JELI KIDNAPIRANU DJECU U vrijeme gladi, koju je Lenjin smatrao veoma "korisnom", pojavili su se slu~ajevi kanibalizma. Na slici snimljenoj 1921. g. na podru~ju Volge se vide dvoje ruskih seljaka - ljudo`dera uhva}enih u trenutku dok su komadali i jeli tijela djece koju su prethodno kidnapirali. Ova slika u`asa je dokument "modela ~ovjeka" koji su komunisti namjeravali stvoriti.

Izvjesno vrijeme nakon dolaska na vlast, 1918. g., odlukom donesenom od strane Lenjina, po~inje primjena politike ukidanja privatne svojine. U ishodu ovakve politike izvr{ena je nacionalizacija selja~ke zemlje i zapljena ljetine. Vr{e}i upade u sela, bolj{evi~ki militanti, jedinice ^eke i Crvene armije su, silom oru`ja, po~eli oduzimati ljetinu, jedini izvor prehrane seljaka, koji su ina~e `ivjeli u veoma te{kim uvjetima. Za svakog zemljoradnika je propisana odre|ena kvota koju je morao dati bolj{evicima, a da bi upotpunili ovu kvotu, ve}ina njih je morala dati cijeli urod. Seljaci koji su se nastojali usprotiviti tome bivali su u{utkani na najsvirepiji na~in. Da im ne bi bila oduzeta sva p{enica, neki seljaci su je skrivali u tajne hambare. Me|utim, ove i sli~ne pojave bolj{evici su tretirali kao "izdaju Revolucije" i za njih su primjenjivali do nepojmljivosti svirepa ka`njavanja. O de{avanjima na podru~ju Omska jedan inspektor je 14. februara 1922. g. napisao slijede}e:
Zloupotrebe odreda za zapljenu dostigle su nezamisliv stepen. Seljake sistematski zatvaraju u hangare bez grijanja, bi~uju ih i prijete im pogubljenjem. Oni koji nisu u potpunosti ispunili kvotu poreza prite`u, tjeraju ih da nagi tr~e du` glavnog seoskog sokaka, a zatim ih zatvaraju u hangar bez grijanja. Veliki broj `ena bile su tu~ene sve dok nisu izgubile svijest, a zatim su ih nage bacili u rupe od snijega...23

Zbog neima{tine koju je Lenjin svjesno inicirao, unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo sa gla|u. Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo `ivote.

Lenjin bi bjesnio kada bi vidio da seljaci nisu ispunili zadatu kvotu. Na kraju je, 1920., stra{nom kaznom kaznio seljake iz odre|enih podru~ja koji su se protivili ovoj nasilnoj pljenidbi: ne samo urod, od ovih seljaka }e, u isto vrijeme, biti oduzeto i sjeme. Oduzimanje sjemena je zna~ilo da seljaci ne}e imati nove ljetine i da }e pomrijeti od totalne gladi. Upravo se tako i desilo. Unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo sa gla|u! Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo `ivote!
Kada ja za glad u Rusiji saznala svjetska javnost, u zemljama Zapada su organizirane kampanje za pomo} u obuzdavanju ove katastrofe i, iako neznatno, uspjeli su je ubla`iti. Ali, dosta su zakasnili, po{to su, da bi prikrili katastrofu agrarne politike, bolj{evici zabranili objavljivanje vijesti koje govore o gladi. Istrajno su nijekali postojanje takve pojave. U svojoj knjizi A Coincise History Of The Russian Revolution (Kratka historija ruske Revolucije) Richard Pipes pi{e slijede}e:
U prolje}e 1921. g. seljaci su zbog gladi jeli travu, koru drve}a i glodare. Bilo je i slu~ajeva kanibalizma. Za vrlo kratko vrijeme milioni bijednih ljudi su pohitali prema najbli`im `eljezni~kim stanicama u nadi da }e oti}i negdje gdje }e uspjeti na}i hranu. Prebacivanje ovih ljudi nije prihva}eno po{to je Moskva do jula 1921. nijekala postojanje katastrofe. ^ekali su voz koji nikada ne}e do}i ili smrt koja je za njih bila neizbje`na. Oni {to su posje}ivali gradove odlazili su prije nego {to su vidjeli bilo kakve tragove `ivota; ljudi su oti{li odatle ili su le`ali kod ku}a oslabjeli toliko da nisu bili u stanju da se kre}u. Le`evi su zaga|ivali ulice grada.24
Koji je bio cilj ove politike gladi? Nedvojbeno da je Lenjin i{ao za tim da, oduzimanjem ljetine od seljaka, sa ekonomskog stajali{ta oja~a bolj{evi~ki re`im i da, ukidanjem privatne svojine, realizira komunisti~ki san. Postoji, me|utim jo{ jedan razlog zbog koga su mase svjesno gurnute u glad. Lenjin je znao da }e glad na~initi odre|ena o{te}enja u ljudskoj psihi; na taj na~in je planirao kod naroda uni{titi vjeru u Boga i zapo~eti akciju protiv Crkve. Ove Lenjinove bezdu{ne nakane su na slijede}i na~in opisane u knjizi Crna knjiga komunizma:
Mladi advokat Vladimir Uljanov Lenjin boravio je po~etkom 1890. g. u Samari, glavnom gradu jedne od najpogo|enijih pokrajina gla|u 1891. On je bio jedini predstavnik lokalne inteligencije koji ne samo da nije prisustvovao socijalnoj pomo}i gladnim, nego se kategori~no izja{njavao protiv takve pomo}i. Kao {to je podsjetio jedan od njegovih prijatelja, "Vladimir Ilji~ Uljanov imao je hrabrosti otvoreno izjaviti kako je glad imala mnoge pozitivne posljedice kao, na primjer, pojavljivanje industrijskog proleterijata, tog grobara bur`oaskog poretka. (...) Uni{tvaju}i zaostalu selja~ku ekonomiju, "glad nas" - obja{njavao je on - "objektivno pribli`ava na{em krajnjem cilju, socijalizmu, kasnijoj etapi kapitalizma. Glad tako|er uni{tava vjeru ne samo u cara, nego ~ak i u Boga."25

DOK SU SELJACI UMIRALI OD GLADI

...CRVENA ARMIJA JE PLJA^KALA LJETINU

Glad s po~etka 20-ih godina XX stolje}a je nastala nakon {to su bolj{evici nasilno vr{ili zapljenu ljetine od seljaka. Milioni ljudi, me|u kojima i stotine hiljada djece, umrlo je od gladi. A Lenjin je svojim istomi{ljenicima pri~ao da je glad veoma korisna i govorio da se "jedino na taj na~in kod naroda mo`e uni{titi vjera u Boga".

Gr~e}i se od bola, umirala su djeca od kojih je ostala samo kost i ko`a. Bolj{evici su, me|utim, nastavili sa zapljenom ljetine od seljaka. Vre}e koje su u velikom strahu seljaci skrivali pod zemljom su pronala`ene i, izvla~ene od strane komunisti~kih militanata, a seljaci koji su to skrivali bivali su mu~eni i ubijani. Lijevo: vre}e p{enice koje su 1918. g. na podru~ju Kurgan zaplijenjene od naroda i odve`ene za prehranu Crvene armije.

Trideset godina kasnije, mladi advokat, koji je postao {ef bolj{evi~ke vlade, ponovo se pozvao na svoju ideju: glad je mogla i trebala poslu`iti kao 'smrtni udarac neprijatelju u glavu'. A neprijatelj je bila Pravoslavna crkva.26
U jednom pismu upu}enom ~lanovima Politbiroa 19. marta 1922. g., Lenjin je na slijede}i na~in obja{njavao kako }e se putem gladi slomiti privr`enost naroda religiji, da }e mase postati inertne i na taj na~in }e se lak{e realizirati planirani atak na crkvene institucije:

Fotografija snimljena neposredno prije Lenjinove smrti.

Uistinu, aktualni moment je krajnje povoljan za nas, a ne za njih. Mi imamo 99% {anse da usmrtimo neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicije za sebe, i samo za sebe u decenijama koje dolaze. Sa svim tim gladnim ljudima koji se hrane ljudskim mesom, sada kada su putevi prekriveni stotinama, hiljadama le{eva, sada i samo sada mi mo`emo (i zna~i moramo) konfiskovati imovinu Crkve `estokom i nemilosrdnom snagom. Upravo sada je trenutak kada }e nas ogromna ve}ina selja~kih masa podr`ati ili, jo{ ta~nije, ne}e biti u mogu}nosti da podr`i tu {a~icu sve{tenstva Sto-Crnih i male reakcionarne bur`oazije. (...) Sve indicira kako u nekom drugom trenutku mi ne bismo uspjeli, jer samo bezna|e od gladi mo`e povu}i blagonaklon, ili bar neutralan stav masa prema nama.27
Zajedno sa praksom sve ove tirnije, Lenjin je pokazao prvi veliki primjer komunisti~ke surovosti. Granice brutalnosti, kojoj je on prvi udario temelje, jo{ vi{e }e uve}ati njegovi idejni nasljednici, komunisti~ki diktatori kao {to su Staljin ili Mao. [to se ti~e Lenjinovog okon~anja, bio je veoma zna~ajan. Bolest koja se od 1922. g. zna~ajno pogor{avala po~ela ga je polahko paralizirati. Veliki dio 1923. g. proveo je na kolicima bore}i se sa te{kom glavoboljom. Marta iste, 1923. godine pretrpio je jednu vrstu krize, nakon ~ega je izgubio mo} govora. Oni koji su Lenjina vidjeli u posljednjim mjesecima njegovog `ivota bili su zaprepa{teni; njegovo lice bilo je prekriveno izrazom prestravljenosti i djelovao je poluizbezumljen. Umro je 21. januara 1924. g. nakon izliva krvi u mozak.
Bolj{evici su mumificirali Lenjinovo tijelo, a, za njih veoma va`an, njegov mozak su stavili pod specijalnu za{titu. Tijelo pohranjeno u mauzolej na Crvenom trgu koji podsje}a na starogr~ki hram posje}ivale su mase koje su formirale velike redove. Sa strahom su ga posmatrali.
Njihov strah }e narednih godina jo{ vi{e rasti. Zbog toga {to je nakon Lenjina vlast u Sovjetskom Savezu preuzeo Josif Staljin, koji je ~ak i od Lenjina bio ve}i tiranin i sadist. Za veoma kratko vrijeme formirao je "imperiju straha", najve}u u savremenoj povijesti.

LENJINOVA SMRT KAO OPOMENA DRUGIMA Lenjin je umro poreme}enog uma. Ova fotografija snimljena izvjesno vrijeme prije njegove smrti pokazuje njegovo opominjuju}e okon~anje. Ovo je primjer patnje koju je Bog na ovom svijetu priredio za one koji prednja~e u negiranju Njegovog postojanja. O ovakvom kraju smo obavije{teni u slijede}em ajetu: "Oni koji su zlo ~inili zavr{it }e naju`asnijom patnjom, zato {to su Allahove rije~i poricali i {to su ih ruglu izvrgavali" (Ar-Rum, 10).

Kako je Staljin postao komunist?

Kao dijete siroma{ne porodice, Staljin je ro|en 1879. g. u malom mjestu u Gruziji. Ime mu je bilo Iosif Visarionovi~ D`uga{vili. Ime "Staljin", koje na ruskom zna~i "~eli~ni ~ovjek", po~eo je koristiti nakon 1913. g.

Staljin je odgojen kao sve{tenik. Ali, odre|ene knjige koje je pro~itao u mladosti od njega su na~inile ateista, a potom i komunista. Na vrhu liste ovih knjiga nalazila se Darwinova knjiga Porijeklo vrsta

Staljinova majka bila je pobo`na `ena. @eljela je da njezin sin, koga je odhranila uz mnogo pote{ko}a, bude sve{tenik. Iz tog razloga ga je upisala u crkvenu {kolu u Gori. Nakon okon~anja petogodi{njeg {kolovanja u Gori, Staljin se upisuje na vjerski institut u Tiflisu i, da bi mogao biti sve{tenik, po~inje raditi u Gregorijanskoj ortodoksnoj crkvi. Me|utim, odre|ene knjige koje je pro~itao ba{ u tom periodu promijenile su njegov pogled na Svijet. Staljin, koji je do tada bio pobo`no dijete pobo`ne majke, apsolutno je izgubio vjeru u Boga i postao ateist.
Knjiga koja je bila presudna u Staljinovom gubljenju vjere bila je Darwinova knjiga Porijeklo vrsta.
U svojoj knjizi Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon (Staljin i formiranje Sovjetskog Saveza) histori~ar sa Oxford univerziteta, Alex de Jonge, nagla{ava da je Darwin odigrao va`nu ulogu u Staljinovoj mladosti. Prema Jongeu, to {to je za vrijeme vjerskog obrazovanja Staljin izgubio vjeru u Boga i {to se, umjesto toga, opredijelio za ateizam, desilo se i{~itavanjem Darwina. [to se ti~e njegovog prihvatanja marksizma, ono je do{lo nakon toga. Jonge tako|er saop}ava da je to ~injenica koju je i sam Staljin ~esto isticao prilikom privatnih razgovora.28
U knjizi Hitler and Stalin: Parallel Lives (Hitler i Staljin: paralelni `ivoti), u kojoj je komparativno analizirao `ivote Staljina i Hitlera, engleski histori~ar Alan Bullock tako|er saop}ava da je Staljin u mladosti pro~itao ruske prijevode djela Darwina, Augustea Comtea i Karla Marksa i da je ostao pod njihovim utjecajem.29
Zapravo, ne samo Staljinu, ova zabluda se desila ve}ini mlade i obrazovane generacije u Rusiji. Darwinove, Huxleyove i Lamarckove ideje, koje su u to vrijeme smatrane nau~nim faktima, bile su razlog {to su mnogi mladi Rusi postali ateisti. Na to je mislio histori~ar Orlando Figes kada je u svojoj knjizi A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution (Tragedija jednog naroda: historija ruske revolucije) rekao da je "u Lenjinovoj mladosti Darwinov i Huxleyov nau~ni materijalizam imao gotovo svetost religije me|u ruskim intelektualcima"30 U istom djelu kroz slijede}i primjer Figes obja{njava kako je, pod utjecajem evolucionisti~ke propagande, ateiziran mladi radnik, Semen Kanatchikov, koji }e se potom priklju~iti bolj{evicima:
Pokazuju}i mu kako se, dr`e}i je toplom, u kutiji napunjenoj zemljom formiraju gliste i insekti, jedan mladi radnik mu je rekao da ~ovjeka nije stvorio Bog. Sirova nauka ovog tipa, koja se nalazila u ljevi~arskim bro{urama tog vremena, imala je veliki utjecaj na mlade radnike kao {to je bio i Kanatchikov. "To {to sam se oslobodio starih predrasuda usmjerilo me ka jednom uzlaznom tempu" - pisao je poslije. "...Vi{e ne idem u crkve i jedem ono {to sam nekada vjerovao da mi je zabranjeno."31

Nakon {to se pridru`io komunisti~kom kadru, Staljin je nekoliko puta hap{en od strane carskog re`ima. Lijevo: fotografija snimljena u vrijeme jednog od ovih hap{enja

Me|utim, primjeri poput ovoga iz prethodnog citata, koji se isti~u kao dokaz tvrdnje da "`iva bi}a nisu stvorena od strane Boga, ve} da su se slu~ajno formirala" puka su praznovjerja i neutemeljene besmislice. Gliste i insekti se ne formiraju u zemlji slu~ajno i iz ni~ega, kako se tada vjerovalo, ve} izlaze iz jaja koja su se ve} prije nalazila u zemlji. Me|utim, zbog toga {to nauka tada jo{ nije bila doku~ila ~injenicu da "`ivot nikada ne nastaje iz ne`ive materije", praznovjerja sli~na navedenom su isticana i {irena velikom brzinom i poluobrazovanu rusku omladinu vodila u ateizam.

Pribli`avaju}i se Lenjinu posljednjih dana njegovog `ivota, Staljin je imao cilj napredovanja unutar Partije. Savladav{i sve protivnike, nakon Lenjinove smrti Staljin postaje jedini vladar Sovjetskog Saveza.

Ova ateisti~ka generacija, odrasla u Rusiji krajem XIX stolje}a, po~etkom XX stolje}a pojavila se na sceni kao vatreni komunisti.
Jedan od tih vatrenih komunista bio je i Staljin. Godine 1898 uklju~uje se u jednu tajnu komunisti~ku organizaciju. Od 1901. po~inje objavljivati tekstove u komunisti~kom ~asopisu Brdzola (Borba). Od tada do 1917. g. bio je aktivni militant komunisti~kog pokreta koji se nalazio pod liderstvom Lenjina. Nakon Oktobarske revolucije 1917. g., izabran je u peto~lano ~lanstvo Politbiroa, najvi{eg tijela Komunisti~ke partije. Uporedo sa Lenjinovom bole{}u iz 1923. g., Staljin je sve vi{e u~vr{}ivao svoju poziciju i mo} u Partiji. A nakon Lenjinove smrti dolazi u poziciju najmo}nijeg ~ovjeka. U periodu od pet godina, od 1924. do 1929., metodama kao {to su atentat, smrtna kazna i progon, rije{io se svih opozicionara unutar Partije. ^ak je i jedan od neimara Oktobarske revolucije, Trocky, bio `rtva Staljinovog bijesa i protjeran je iz Sovjetskog Saveza.
Nakon {to je ovako u~vrstio svoju vlast, Staljin je posegao za narodom. Lenjin je rije{io nacionalizirati sve agrarne sfere, me|utim, nakon velikih {teta i gladi 1920. i '19. g. bio je primoran odustati od ove nakane. Staljin je pak bio krajnje odlu~an da ovaj posao do kraja realizira. Po~eo je sa o`ivotvorenjem politike zvane "kolektivizacija". Cilj ove politike je bio: nacionalizacija sve imovine seljaka, zapljena njihove ljetine te njenim izvozom formirati izvor za ja~anje sovjetske industrije i armije.
Svoju kolektivizaciju Staljin }e provesti ubijanjem, torturama i mu~enjem gla|u i, dok }e {est miliona ljudi mukotrpno umirati od gladi, on }e izvan Sovjetskog Saveza izvesti na stotine hiljada tona `ita. Staljinova vlast }e jo{ jednom dokumentirati strahote materijalisti~kodarvinisti~ke misli koja ljude tretira kao stoku koja se patnjama mora dresirati.

Strahote kolektivizacije

Politiku kolektivizacije Staljin je zapo~eo 1929. g. Prema odredbama ove politike, ukida se sva privatna svojina zemlje, svaki seljak }e biti du`an odre|enu kvotu dati dr`avi i ne}e mo}i sam prodavati svoju ljetinu. Odre|ena kvota je opet bila veoma visoka i, da bi je ispo{tovali, seljaci su morali dati sve {to imaju. Ponavljala se tiranija koju je 1920. g. zapo~eo Lenjin.
Da bi proveo kolektivizaciju, Staljin je naredio primjenu najnemilosrdnijih metoda. Ubijani su oni koji su se suprotstavljali; deportirani su u Sibir (dakle, ubijani su dugoro~no) ili bivali podvrgavani gladi (dakle, lagahno umiranje). Na podru~ju cijele zemlje zapo~eta je hajka na "kulake" (bogate zemljoposjednike) koji su se opirali kolektivizaciji ili komunizmu uop}e. Ova politika se na slijede}i na~in opisuje u knjizi Crna knjiga komunizma
Kulaci koji su pru`ali otpor kolektivizaciji strijeljani su, drugi su deportirani sa `enama, djecom i starcima. Svakako, svi nisu bili direktno istrijebljeni, ali prisilni rad na koji su ih tjerali, u nenaseljenim zonama Sibira i Velikog Crnila, davao im je malo izgleda da pre`ive. Vi{e stotina hiljada tu je ostavilo svoje `ivote, ali ta~an broj `rtava ostaje nepoznat. Velika ukrajinska glad izme|u 1932. i 1933. g., koja je vezana sa otporom ruralne populacije prisilnoj kolektivizaciji, prouzrokovala je, u nekoliko mjeseci, smrt {est miliona osoba.32

Propaganda kolektivizacije vr{ene me|u seljacima Ukrajine 1929. g. Prilikom ovih propagandi kolektivizacija se predstavljala kao oru|e poljoprivredne produktivnosti. Me|utim, u stvarnosti ta praksa je bila po~etak jedne stra{ne neima{tine i gladi.

Teror koji se primjenjivao nad kulacima sadr`avao je najokrutnija mu~enja. Na primjer, u kolhozu Napolovski, neki Plotkin, "opunomo}enik" Komiteta distrikta, tjerao je ~lanove kolhoza da legnu na uzavrele pe}i, zatim ih je "hladio" zatvaraju}i ih gole u hangar.33
Poput prethodne, Lenjinove uprave, i Staljinov re`im je pod imenom "kulak" sebi stvorio imaginarnog neprijatelja i svi oni koje je trebalo ukloniti bili su `igosani kao "kulaci". U sve distrikte se {alju zapovijedi, nare|uje se hap{enje i strijeljanje odre|enog broja kulaka i sve one koje su smatrali nepo`eljnima sa lahko}om su stavljali u kategoriju "kulak". Ova situacija se na slijede}i na~in isti~e u knjizi Crna knjiga komunizma
U tim uvjetima nije bilo ~udno {to su u nekim distriktima izme|u 80 i 90% dekulakiziranih seljaka bili serednjaki, ni bogati ni siroma{ni. Trebalo je dosti}i, i ako je mogu}e prevazi}i, "indikativni" broj kulaka koji su nazna~ile lokalne vlasti! Seljaci su hap{eni i deportirani, neki zato {to su tokom ljeta prodavali `ito na pijaci, neki zato {to su tokom dva mjeseca 1925. ili 1926. zapo{ljavali jednog poljoprivrednog radnika, neki zato {to su posjedovali samovare, neki zato {to su u septembru 1929. ubili jednu svinju "s ciljem da je pojedu kako bi izbjegli njezino otu|ivanje".
Neki seljaci bili su uhap{eni pod izgovorom da su se "odali trgovini", a radilo se o obi~nim siroma{nim seljacima koji su prodavali proizvode vlastite proizvodnje; neki su bili deportirani pod izgovorom kako su njihovi stri~evi bili carski oficiri; drugi su bili etiketirani kao kulaci zbog "~estog posje}ivanja crkve". Ali, naj~e{}e, oni su ih klasirali kao kulake jer su se otvoreno protivili kolektivizaciji. U brigadama za dekulakizaciju vladala je takva konfuzija da je ~esto dolazilo do vrhunaca apsurda. Tako je u jednoj varo{i Ukrajine, da samo navedemo taj primjer, jedan srednjak, ~lan brigade za dekulakizaciju, bio uhap{en kao kulak od predstavnika jedne druge brigade za dekulakizaciju koja je vladala na drugoj strani varo{i!34

Me|u osobama etiketiranim i ubijenim kao "kulaci" prednja~ili su sve{tenici. Tako, "prema nepotpunim podacima, vi{e od 13.000 sluga kulta bili su "dekulakizirani" u 1930. g. U mnogo sela i varo{i kolektivizacija je simboli~no po~ela zatvaranjem crkve i dekulakizacijom popa".35
Kolektivizacija je imala dva velika rezultata: glad i deportaciju.

Glad - Staljinov proizvod

Rusko dijete koje je, zbog Staljinove namjerne politike nesta{ice, pre`ivljavalo glad i ~ije su noge izgledale skoro kao dvije gran~ice.

Isto kao i Lenjin, Staljin je imao namjeru koristiti kolektivizaciju kao oru`je protiv naroda. Sa teritorije koju odredi po li~nom naho|enju mogao je skupiti `ita koliko god je `elio i na taj na~in je gla|u mogao ubijati ljude u bilo kojem dijelu zemlje. Upravo je tako i uradio. Ukrajina, koja se opirala komunisti~kom re`imu, putem kolektivizacije uzeta je na ni{an. Najve}a "glad ljudske proizvodnje" u historiji zabilje`ena je na ovoj teritoriji: ukupno {est miliona ljudi je umrlo zbog gladi!
Razvoj doga|aja je veoma zanimljiv. Prvo je, 1931., u skladu sa generalnom politikom kolektivizacije, dr`ava od Ukrajine, koja godi{nje ubire ukupno 18 miliona tona, zatra`ila isporuku 7.7 miliona tona `ita. To je za seljake, koji su se i ina~e te{ko odr`avali u `ivotu, gotovo zna~ilo smrtnu presudu gla|u. U skladu s tim, ukrajinski seljaci se po~e{e opirati Staljinovim jedinicama. Ova situacija je, me|utim, Staljina u~inila jo{ vi{e nemilosrdnim. Jula 1932. izdao je smrtnu presudu za cijelu Ukrajinu: na prethodnu kvotu zatra`io je dodatnih 7.7 miliona tona `ita. Milioni ukrajinske populacije bilo je time osu|eno na smrt gla|u. Rezultati ovakve politike se na slijede}i na~in opisuju u knjizi The Russian Century: A Photographic History of Russia's 100 Years (Ruska era: historija 100 posljednjih godina) autora Briana Moynahana:

Ljudi su umirali od gladi, ali su skladi{ta Komunisti~ke partije bila krcata. Lijevo: crkva koja je '30-ih godina, u vrijeme realizacije kolektivizacije, kori{tena kao skladi{te p{enice

Zvani~ne komunisti~ke snage su oru`jem opkolile Ukrajinu. "Pretresali su ku}e, spremi{ta i kolibe", pri~ao je jedan od `rtava. "Potom su izi{li vani i pretresali hambare i koko{arnike." Na njivama su postavljene osmatra~nice. Naoru`ani stra`ari su odatle posmatrali one koji kljune `ito; uhva}eni bi osu|ivani na najmanje 10 godina zatvora, a neki su na licu mjesta ubijani. Na jednom sudu u Harkovu je u toku jednog mjeseca izre~eno 150 smrtnih kazni; jedna `ena je osu|ena na 10 godina zatvora zato {to je, nakon {to joj je mu` umro od gladi, iz svoje njive otkinula 10 klasova kukuruza.
Preostale koko{i i svinje su tako|er pojedene po~etkom zime 1932. g., potom i ma~ke i psi. "Njih je te{ko uhvatiti. @ivotinje su se ve} pla{ile ljudi i {irom su otvorile o~i. Ljudi su ih varili", pisao je Vasily Grossman. Do pred kraj 1932. Moskvi su uspjeli isporu~iti svega 4.7 miliona tona `ita. Progla{ena je nova kampanja prisilnog skupljanja. Meteorolozi su pohap{eni zbog {to su dali pogre{ne vremenske prognoze koje su prouzrokovale o{te}enje `itarica. Veterinari su strijeljani pod izgovorom da su na gazdinstvima sabotirali `ivotinje. Stru~njaci iz agronomije su optu`eni i etiketirani kao "kulaci" i deportirani u Sibir. Kada su se 1933. otopili snjegovi, po~ela je masovna glad. Ljudi su jeli mi{eve, mrave i gliste. Od masla~ka i koprive su pravili ~orbe. The New York Evening Journal je posjetio jedno selo dvadeset milja udaljeno od Kijeva. "U jednoj kolibi su varili ne{to poput sme}a. U loncu je bilo ne{to nalik na kosti, ko`u i ~izme. Ljudi su napu{tali svoja sela. Kle~ali su na koljenima pored pruge i kroz prozore prosili komad kruha. No}u su po Kijevu hodala kola skupljaju}i tijela umrlih. Djeca su imala mr{ava i izdu`ena lica nalik mrtvoj ptici."
^inovnici su i dalje tra`ili ljetinu; ubijane su majke kod kojih su u kazanima nalazili krompir. Zbog toga {to nisu otkrivali izvor hrane, strijeljane su osobe koje svojim debelim tijelima nisu pokazivale tragove gladi. "Provodimo historijsku neminovnost! Izvr{avamo na{u revolucionarnu zada}u! Pribavljamo `ito za na{u socijalisti~ku zemlju", govorili su. "Vidio sam `ene, djecu nabubrenih stomaka, o~iju poplavljelih kao da su mrtve. I le{eve... u kolibama seljaka, na otopljenom snijegu Stare Volge, vidio sam le{eve ispod mosta u Harlovu", pisao je Lev Kopolev, jedan od slu`benika...
Putem diplomatskih izvje{taja i stranih kompetentnih lica, vijest o gladi je stigla na Zapad. Pod okriljem Be~ke nadbiskupije formiran je me|unarodni komitet. Me|utim, nisu mogli ni{ta uraditi po{to je sovjetska vlada negirala postojanje bilo kakve gladi.36

Prilikom gladi koju je inicirao Staljin, u Ukrajini je umrlo {est miliona osoba. Gore: gla|u iscrpljena majka sa djetetom. Dolje: tijela maloljetne djece koja su pomrla od gladi.

Prizori ovih strahota su utjecali na ruskog pisca Mihaila [olohova, koji je, u pismu upu}enom Staljinu, tra`io zaustavljanje ove tiranije. Sve to je, me|utim, Staljin radio svjesno:
Aprila 1933. pisac Mihail [olohov, u prolazu kroz varo{ Kuban, napisao je dva pisma Staljinu izla`u}i mu detaljno na~in na koji su lokalne vlasti otimale torturom sve rezerve ~lanovima kolhoza, koji su zatim gladovali. On je tra`io od prvog sekretara da po{alje pomo} u hrani. U svom odgovoru piscu, Staljin je bez okoli{anja otkrio svoju poziciju: seljaci su bili upravo ka`njeni jer su "{trajkali i pravili sabota`e", zato {to su "vodili rovovske ratove protiv sovjetske vlasti, rat na `ivot ili smrt". Dok su 1933. g. milioni seljaka umirali od gladi, sovjetska vlada nastavila je izvoziti u inozemstvo 18 miliona kvintala `ita za "potrebe industrijalizacije".37

I STALJINOVA STVARNOST

STALJINOVA LA@...

Jedna zna~ajna odlika komunizma je u tome {to on predstavlja sistem koji se zasniva na la`ima koje su proizvedene i {irene od strane zvani~nih institucija. Prilikom neima{tine, koju je prouzrokovala Staljinova politika, u Sovjetskom Savezu je od gladi umrlo {est miliona ljudi, a stotine hiljada djece je bilo na meti ove katastrofe. Ova fotografija dokumentira "`ivotni standard" koji je, u vrijeme Staljina, smatran pogodnim za djecu Sovjetskog Saveza. Me|utim, na propagandnim plakatima Staljin je predstavljen kao blagi rukovodilac kome dobro odnjegovana i sretna djeca poklanjaju cvije}e.

Razlog smrti {est miliona mu{karaca, `ena, staraca, djece i beba bila je neima{tina, neima{tina stvorena zato {to su tako iziskivali prohtjevi Komunisti~ke partije, ne zbog toga {to u Sovjetskom Savezu nije uspijevalo dovoljno `ita. Dakle, apsolutna "bijeda stvorena ljudskom rukom", masovni pokolj! Staljin je `elio da za bijedu naroda ne sazna Zapad po{to je mislio da bi humanitarna pomo} ubla`ila kaznu koju je odredio za Ukrajinu. U periodi~nom glasilu Soviet Studies, histori~ar Dana Dalrymple je o aktualnom pitanju dala slijede}i komentar:

Zvani~ni Sovjetski Savez nikada nije priznao postojanje gladi. Ameri~ka i engleska istra`ivanja na Sovjetskom Savezu povremeno su spominjala neku glad u Ukrajini, generalno ni{ta nisu govorili, izuzev jednog-dva detalja. Me|utim, vlada zna i raspola`e veoma dobrom arhivom vezanom za prethodne gladi u Sovjetskom Savezu. U ~emu je razlika? Odgovor: za razliku od prethodnih, neima{tina i glad iz 1932.-1934. izgleda kao katastrofa izazvana ljudskom rukom.38

Sa najmanje ~etiri miliona `rtava, ukrajinski seljaci su dali najve}i danak kolektivizaciji. Zbog istog razloga, u Kazakistanu je umrlo milion ljudi. Milion `rtava dao je tako|er i sjeverni Kafkaz i Crna Zemlja. Jednom naredbom, Staljin je u smrt poslao {est miliona ljudi!

Depotracije i radni kampovi

Dok je gla|u ubijao Ukrajince, koji su se opirali komunizmu, pokolje nad mnogim drugim narodima Staljin je obavio ka`njavaju}i ih deportiranjem. Ova praksa, realizirana pod nazivom "deportacija", ko{tala je `ivota nekoliko miliona ljudi. Mnoge nacionalne manjine Sovjetskog Saveza, od kojih naro~ito treba izdvojiti Turke sa Krima, u jednoj su no}i silom oru`ja istjerani iz domova i upu}eni na hiljadama kilometara udaljena polja smrti. Samo broj onih koji su umrli u putu mjeri se stotinama hiljada. Dolje navedene zabilje{ke, koje je o ovim deportacijama vodio jedan slu`benik Komunisti~ke partije, ilustrativno pokazuju da deportacija na jeziku Sovjeta ima zna~enje "masovnog ubistva":
Dvadeset devetog i 30. aprila 1933. dva konvoja deklasiranih elemenata bila su nam poslata vozom iz Moskve i Lenjingrada. Kada su stigli u Tomsk, ovi elementi bili su smje{teni na rije~ne la|e i bili su iskrcani, jedni 18., drugi 26. maja, na ostrvo Nazino, smje{teno na u{}u Oba i Nazine. Prvi konvoj ~inilo je 5.070 osoba; drugi 1.044, zna~i ukupno 6.114 osoba. Uvjeti transporta bili su u`asni: nedovoljna i grozna hrana; nedostatak zraka i mjesta; najslabiji su snosili posljedice. (...) Rezultat: svakodnevno je umiralo od 350 do 400 osoba. Me|utim, ovi `ivotni uvjeti pokazali su se kao pravi luksuz u odnosu na ono {to je ~ekalo deportirane na ostrvu Nazino (trebali su biti preba~eni, u grupama, do njihove krajnje destinacije, prema sektorima kolonizacije smje{tenim na gornjem toku rijeke Nazina). Ostrvo Nazino je potpuno pusto mjesto, bez ijedne ku}e. (...) Bez alata, bez sjetve, bez hrane... Novi `ivot je po~eo. Sutradan, po dolasku prvog konvoja, 19. maja, po~eo je padati snijeg, digao se vjetar. Izgladnjeli, mr{avi, bez krova, bez alata (...), deportirani su se na{li u bezizlaznoj situaciji. Mogli su samo zapaliti vatru i tako poku{ati izbje}i hladno}u. Ljudi su po~eli umirati. (...) Prvog dana pokopali smo 295 le{eva. (...) Tek ~etvrtog ili petog dana nakon dolaska deportiranih na ostrvo, vlasti posla{e brodom malo bra{na, nekoliko stotina grama po osobi. Nakon {to su dobili mr{avu porciju, ljudi su tr~ali prema obali i poku{ali rastopiti, u svojoj kapi, pantalonama ili jakni, malo tog bra{na sa vodom. Ali, ve}ina deportiranih pro`dirala je bra{no bez i~ega i zatim umirala gu{e}i se. Tokom cijelog njihovog boravka na ostrvu, deportirani su sveukupno primili ne{to bra{na. Oni najsnala`ljiviji poku{avali su ispe}i galete, ali nije bilo posu|a. (...) Uskoro su se pojavili slu~ajevi kanibalizma. (...)39
U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), Robert Conquest ovako opisuje deportacije iz Staljinovog vremena:
Dvadeset posto su ~inila djece do 15 godina, a uglavnom su u toku deportacije umirala mala djeca. Naro~ito se to doga|alo '40-ih godina u masovnim deportacijama nacionalnih manjina. Prirodno je da je me|u deportiranima bilo i onih u razli~itim fizi~kim stanjima; trudnice na primjer. Kada je umrla beba majke, koja se porodila u vozu prilikom deportacije, vojnici su ga izbacili vani dok je voz bio u hodu. Deportirani veoma rijetko stignu do svoje krajnje destinacije. Uglavnom su ostajali u oblasnim varo{ima...

STALJINOVI LOGORI SMRTI Prizor iz jednog zatvora sa teritorije Magadan u Sibiru: milioni ljudi su ovdje `ivjeli i umirali pod katastrofalnim uvjetima, Oni koji su prema politici Komunisti~ke partije pokazivali i najmanji otpor bili su otpremljeni u radne kampove zvane "Gulag". Zatvorenici su u kampovima radili do iznemoglosti. Na fotografijama: neki prizori snimljeni u Gulagu Gore: jedan prizor od nekoliko miliona ljudi, koji su za vrijeme Staljina ukrcavani u vozove i deportirani Industrijski projekti Sovjetskog Saveza su se realizirali upo{ljavajem zatvorenika. Desno: djeca, Uzbeci, me|u radnicima koji su, pod veoma te{kim uvjetima, upo{ljavani na gradili{tu tunela Fergana. Materijalisti~ka filozofija u koju je bezrezervno vjerovao, bila je presudni faktor utjecaja da Staljin postane ovako nemilosrdan ubica. Njegovu radnu sobu u kojoj je potpisao odluke za smrt miliona ljudi ukra{avao je hladni portret Karla Marxa.

U Arhangelu su sve crkve pozatvarane i kori{tene kao zatvori za deportirane. Seljaci se nisu mogli kupati i tijela su im bila prekrivena raznim ranama. U varo{i su preklinjali za pomo}. Me|utim, narod je dobio kategori~nu naredbu da im ne smiju pomagati. Ni mrtve ~ak nisu smjeli kupiti. Prestra{eni stanovnici varo{i su se sami zatvarali. Svih 47 crkava u gradu Vologda je tako|er bilo upotpunosti napunjeno deportiranima.40
Pored deportacija, drugi metod masovnog uni{tenja bili si radni kampovi. Kao {to smo i prethodno naglasili, koncentracioni logori, koji se na ruskom nazivaju "Gulag", uglavno su podizani na teritorijima kao {to je Sibir, gdje vladaju smrtonosni uvjeti. Milioni ljudi, za koje se mislilo da su protiv sovjetske vlasti, uhap{eni su i otpremljeni u gulage. Ra~una se da je izme|u 1928. i 1953. g. (Staljinov period) kroz Gulag ukupno pro{lo preko 30 miliona osoba. Od toga preko dvije tre}ine, dakle najmanje 20 miliona ljudi je izgubilo `ivote u ovim kampovima. Zatvorenici, koji su, `ive}i na granici gladi, radili po 14 do 16 sati dnevno, pod banalnim su izgovorima bivali ubijani od strane stra`ara. Namjernim ostavljem bez hrane, neki zatvorenici su umrali od gladi, neki su umirali zbog fizi~ke slabosti nastale uslijedkatastrofalnih uvjeta `ivota i nedovoljne ishrane. Mnogi zatvorenici, koji su, u pocijepanoj i krajnje tankoj odje}i, radili na sibirskim hladno}ama, umirali su od studeni. Poznata je ~injenica da su, zbog smrzavanja, zatvorenicima Gulaga otpadali prvo prsti na nogama i rukama, da su im se "lomili" i otpadali nosevi i u{i i da je, zbog toga, umiralo na stotine hiljada zatvorenika. Sli~ni primjeri u`asa navedeni su i u The Gulag Archipelago, 1918-1956 (Arhipelag Gulag, 1918-1956), knjizi poznatog ruskog pisca Aleksandra Sol`enjicina.

Crveni teror isto^nog bloka

Staljin je umro 1953.godine. Teror, koji je Lenjin zapo~eo, a Staljin uz dopune nastavio, ko{tao je `ivota desetine miliona ljudi, na desetine raznih naroda podvrgao bolu i torturama. Osnovne crte globalnog bilansa komunisti~kog vandalizma iz vremena Lenjina i Staljina se na slijede}i na~in iznose u knjizi Crna knjiga komunizma

STRAH KAO PORUKA ZAJEDNICI: MASOVNA VJE[ANJA Smrtne kazne su se u vrijeme Staljina ~esto realizirale nao~igled javnosti i na taj na~in su se masama oda{iljale poruke straha. Opozicionari re`ima sa ove slike su sa ovim ciljem povje{ani na trgu od strane sovjetske tajne slu`be, 1946.

Strijeljanje desetina hiljada talaca ili osoba koje su ba~ene u zatvor bez su|enja i masakr stotina hiljada revoltiranih radnika i seljaka izme|u 1918. i 1922.;
glad 1922., koja je prouzrokovala smrt pet miliona ljudi;
likvidacija i deportacija Kozaka sa obale rijeke Don;
ubistvo desetine hiljada ljudi u koncentracionim logorima izme|u 1918. i 1930.;
deportacija gotovo 690.000 ljudi tokom "velike ~istke" izme|u 1937. i 1938. g.;

PROSTRIJELJENE LOBANJE Staljinova tajna policija je veliki dio egzekucija izvr{ila tajno. Ove lobanje ekshumirane iz jedne masovne grobnice u Chelyabinsku pripadaju osobama koje su ubijene pucanjem u glavu od strane sovjetske tajne slu`be NKVD iz Staljinovog perioda. (Na desnoj lobanji se vidi trag metka.)

deportacija dva miliona "kulaka" (ili onih za koje se tvrdilo da su kulaci) izme|u 1930. i 1932.;
uni{tenje {est miliona Ukrajinaca namjernom i nezbrinutom gla|u u periodu 1932.-1933.;
deportacija stotina hiljada Poljaka, Ukrajinaca, Balta, Moldavijaca, Basarabijaca u periodu 1939.-1941., zatim 1944.-1945.;
deportacija Nijemaca s Volge 1941.;
deportacija i napu{tanje Tatara sa Krima 1943.;
depotracija i napu{tanje ^e~ena 1944.;
depotracija i napu{tanje Ingusa 1944. 41
Mada u ograni~enoj mjeri, sovjetski re`im je nakon Staljinove smrti u{ao u jedan period popustljivosti. Me|utim, "imperija straha" formirana u vrijeme Staljina opet je nastavila strahom upravljati masama. Ovaj re`im straha, koji je vladao u Sovjetskom Savezu i uop}e u svim komunisti~kim dru{tvima, detaljnije }emo analizirati u narednom poglavlju.
Sovjetski teror se nije ograni~avao samo na svoj narod. Uporedo sa Drugim svjetskim ratom, Sovjetski Savez se pro{irio i na Isto~nu Evropu. Okon~anjem rata, zna~ajan broj zemalja Isto~ne Evrope je ostalo pod utjecajem SSSR-a. Raznim politi~kim zavjerama i manevrima, u toku nekoliko godina, Moskva je sve ove zemlje uzela pod svoju dominaciju. Evropske zemlje poput Poljske, Ma|arske, ^ehoslova~ke, Rumunije, Bugarske, Albanije i Isto~ne Njema~ke su pale u ralje krvavog Staljinovog re`ima.
Crveni vandalizam je i stanovnicima ovih zemalja tako|er po~eo prire|ivati pakleni `ivot. Re`imski opozicionari su jedan po jedan hap{eni, mu~eni i ubijani. Za vrlo kratko vrijeme na svim ovim prostorima zavladao je strah i teror. U jednom bugarskom dokumentarnom filmu snimljenom nakon pada Sovjetskog Saveza, po~etkom '90-ih godina, jedna `ena prepri~ava doga|aj koji joj se dogodio ujesen 1944.:
Nakon prvog hap{enja mog oca, sutradan oko podne do{ao je u ku}u jedan policajac i predao mojoj majci poziv da do|e u policijsku stanicu broj 10. Nakon toga, moja majka se obukla, bila je to lijepa `ena, vrlo blage prirode, i oti{la je. Mi smo je ~ekali i ~ekali, nas troje djece. Ona se vratila oko 1 sahat i 30 minuta, bijela kao snijeg, izgu`vana, odrpana. ^im je u{la, pri{la je pe}i, skinula poklopac, po~ela se skidati, i sve spalila. Zatim se okupala, i tada nas je zagrlila. Mi smo zaspali. Sutradan, ona je po~inila svoj prvi poku{aj samoubistva, nakon toga su bila jo{ tri poku{aja, a zatim se dva puta trovala. Ona je jo{ `iva, ja se brinem o njoj... mentalni je bolesnik. [ta su joj uradili, nikada nismo uspjeli saznati.42
Bile su strahote ono {to se ~inilo zarobljenima. O metodama torture u Rumuniji, koje je primjenjivao re`im Nikolaya ^au{eskua se u knjizi Crna knjiga komunizma daju slijede}i podaci:
Osim ^ehoslova~ke, i Rumunija je obogatila originalne poteze historije represije u centralnoj i jugoisto~noj Evropi: ona je vjerovatno bila prva zemlja koja je na evropski kontinent uvela metode "reedukacije" "ispiranjem mozga", koju su koristili azijski komunisti. Nesumnjivo, ona ih je ~ak usavr{ila prije masovne upotrebe u Aziji. \avolski cilj poduhvata bio je da se zatvorenici okrenu jedan protiv drugog. Ovaj pronalazak bio je upotrijebljen u relativno modernom zatvoru Pitesti, sagra|enom 30-ih godina, 110 km od Bukure{ta. On se po~eo upotrebljavati u decembru 1949. i koristio se oko tri godine. (...) Cilj je bio reedukacija politi~kih zatvorenika, kombiniraju}i pou~avanje tekstova komunisti~ke doktrine sa fizi~kom i moralnom torturom.43

U okupirane zemlje Isto~ne Evrope, Sovjetski Savez je donio komunizam i vandalizam. Krvlju je bio ugu{en svaki pokret koje se nastojao suprotstaviti Moskvi. Nakon pokreta za nezavisnost, koji se u ^ehoslova~koj pojavio u prolje}e 1968., ova zemlja je okupirana od strane Crvene armije. Na slici se vide sovjetski tenkovi na ulicama Praga u vrijeme okupacije, august 1968.

Ove torture su naro~ito imale za cilj uni{tavanje religioznih uvjerenja zatvorenika. U ishodu zlo~ina~kih tortura, od zatvorenika se tra`ilo da negiraju postojanje Boga:
Sekuritatea, rumunska politi~ka policija, tokom saslu{anja koristila je "klasi~ne" metode torture: mla}enje, udaranje po tabanima i vje{anje za stopala sa glavom prema dolje. U Pitesti, okrutnost mu~enja daleko je prevazi{la ove metode: "Sve mogu}e i nemogu}e vrste patnji su se koristile: razli~iti dijelovi tijela bili su spaljivani cigaretom; zatvorenici su imali gangrenu zadnjice, meso im je otpadalo kao kod gubavaca; tjerali su druge da jedu sve vrste izmeta i kad su povra}ali, ono {to povrate ubacivali su im u grlo."
Ma{ta Turcanua koja tjera na delirij naro~ito je bila plodna protiv studenata vjernika koji su odbijali da se odreknu Boga. Neki su bili svakog jutra "kr{teni" na slijede}i na~in: zagnjurili bi im glavu u klozetsku {olju punu urina i fekalija - dok su drugi zatvorenici pjevali psalme oko procesa kr{tenja. Da se mu~enik ne bi udavio, vadili su mu glavu s vremena na vrijeme i pustili bi ga da nakratko udahne prije no {to mu ponovo zagnjure glavu u magmu. (...)
Prva faza zvala se "vanjsko demaskiranje": zatvorenik je morao pokazati dokaz svoje vjernosti priznaju}i {ta je sakrio tokom istrage o njegovoj aferi, naro~ito veze s prijateljima na slobodi. Tokom druge faze, "unutra{njeg demaskiranja", on je morao potkazati one koji su mu pomogli u zatvoru. Tokom tre}e faze, "demaskiranja javnog morala", tra`ilo se od zatvorenika da izvrije|a sve ono {to je smatrao svetim - svoje roditelje, suprugu, vjerenicu, Boga, ako je bio vjernik, prijatelje. Onda dolazi ~etvrta faza: kandidat za u~lanjenje u OZKU morao je "reeducirati" svog najboljeg prijatelja, mu~e}i ga vlastitim rukama, i tako i sam postaju}i d`elat.44
Torture poput ovih primjenjivale su se u svim zemljama Isto~nog bloka. Izbezumljeni zlo~ini komunizma i njegova svirepa mr`nja prema vjeri stvorili su re`ime sa najstra{nijim torturama u historiji. Darvinisti~komaterijalisti~ka filozofija, koja na ljudska bi}a gleda kao na pojedina~ne vrste `ivotinja i po kojoj je potrebna konstantna upotreba sile, tortura i straha da bi se ove navodne "`ivotinje" dovele u red, u tamnicama komunisti~kih re`ima pretvorena je u tragi~ne torture.
Upravo su to razlozi zbog kojih ovu knjigu s pa`njom moraju pro~itati oni koji darvinizam ili teoriju evolucije ne vide kao opasnost. Zbog toga {to je kona~ni cilj darvinisti~kokomunisti~ke ideologije slijede}i: me|usobno sukobiti i uni{titi ljude i animalizirati ih udaljavaju}i ih od svih eti~kih vrijednosti i duhovnih ljepota koje imaju i tako ljudsku zajednicu pretvoriti u "`ivotinjska krda" koja se s lahko}om usmjeravaju. Mogu to raditi pod bilo kojom ideologijom, cilj je isti. Historija tako|er svjedo~i o tome.

Mrak Kube

Drugi komunisti~ki re`im koji se uz pomo} Sovjetskog Saveza odr`avao na nogama u periodu hladnoga rata je Castrova diktatura u Kubi. Gerilski pokret, koji se razvio pod liderstvom Fidela Castra i podr{kom lidera argentinske gerile, Che Guevare, 1959. je u Kubi zauzeo vlast. Vojnom i politi~kom pomo}i koja je dolazila od Sovjetskog Saveza, Castro je {titio svoj re`im, a ~ak je na nogama uspio ostati i nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Komunisti~ka revolucija koju je u Kubi realizirao duo Fidel Castro-Che Guevara uglavnom se predstavlja u jednoj romanti~noj atmosferi i prepri~ava se kao storija o juna{tvu. Me|utim, komunizam je u Kubu donio samo bijedu i u`asne torture.

Komunisti~ki pokret Kube, a op}enito i cijele Latinske Amerike, odslikavao se u jednoj romanti~noj atmosferi. Naro~ito se gerilska borba Che Guevare predstavljala gotovo kao "juna~ka pri~a". Posteri Chea su se nalazili u rukama mnogih omladinaca, koji su te`ili komunizmu i koji su pjevu{ili komunisti~ke melodije latinoameri~kog porijekla. S tim u vezi, komunisti~ka revolucija u Kubi predstavlja "oslobodila~ku borbu" koja je od tiranije i muka spasila kubanski narod.
Stvarnost, me|utim, uop}e nije takva. Razmaknu li se zavjese romanti~no stvorenih legendi "Chea" i "Fidela", pojavit }e se mra~no lice kubanske komunisti~ke diktature. Radni kampovi i zatvori komunisti~ke Kube se na slijede}i na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:
Radni uvjeti bili su te{ki po{to su zatvorenici radili gotovo goli, jer su od odje}e imali samo ga}e. Za kaznu su neposlu{ni morali kositi travu zubima, a drugi su bili nekoliko sati potopljeni u septi~ke jame.
Nasilje zatvorskog re`ima pogodilo je i politi~ke i nepoliti~ke zatvorenike. Ono je po~injalo saslu{anjem koje je vodio Departemento Tecnico de Investigaciones, DTI istra`ni odjel. DTI je koristio izoliranost i fobije zatvorenika: jedna `ena koja se bojala insekata bila je zatvorena u }eliju punu `ohara. DTI je koristio i nasilne fizi~ke presije: zatvorenici su bili primorani popeti se uz stepenice u cipelama napunjenim olovom, a zatim su ih gurali da bi zatvorenici sa stepenica. Na fizi~ku dodaje se i psihi~ka tortura, koja je ~esto bila medicinski pra}ena; ~uvari su koristili pentotal i druge droge da bi odr`ali zatvorenika budnim. U bolnici Mazzora prakticirani su elektro{okovi u represivne svrhe, bez ikakvih restrikcija. ^uvari su koristili pse ~uvare i pravili se kako }e pristupiti egzekuciji; disciplinske }elije bile su bez struje i bez vode; zatvorenik koga su `eljeli obezli~iti dr`an je u samici. (...)
Posjete bli`njih davale su ~uvarima priliku da poni`avaju zatvorenike. U Cabani su se oni morali pojaviti goli pred svojom porodicom. Zatvoreni mu`evi morali su prisustvovati intimnom rovljenju svojih supruga.
U zatvorskom univerzumu u Kubi polo`aj `ena posebno je bio dramati~an po{to su one bez odbrane bile izlo`ene sadizmu ~uvara. Vi{e od 1.100 `ena bile su osu|ene iz politi~kih razloga od 1959. g. Godine 1963. one su zatvorene u zatvor Guanajay. Nekoliko svjedo~enja govori o kori{tenju seansi batinanja i raznih poni`avanja. Primjer: prije no {to }e se tu{irati, zatvorenice su se morale skinuti pred ~uvarima koji su ih bezrazlo`no tukli.45
Nakon revolucije u Kubi je pogubljeno skoro 10 hiljada osoba, a preko 30 hiljada ih je zatvoreno pod uvjetima navedenim u prethodnom citatu. Komunisti~ki re`im, kao i svugdje i u Kubu je donio bol, torture i strah. [tavi{e, narod Kube je sve vi{e siroma{io.

Sovjetski pokolji u Afganistanu

Analiziraju}i bilans vandalizma bolj{evisti~ke marksisti~kolenjinisti~ke ideologije i Sovjetske Rusije, potrebno je imati u vidu i zemlje okupirane od strane Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista}i Afganistan kao zemlju koja je najvi{e bila izlo`ena tiraniji.
Godine 1978. u Afganistanu se dogodio dr`avni pu~ koga su organizirali komunisti~ki generali i odre|eni civilni komunisti. Pu~isti su izdali proglas da }e zemljom upravljati komunisti~ki re`im. Protiv vjere su zapo~eli okrutan rat. Ova politika se na slijede}i na~in izla`e u jednoj knjizi o aktualoj temi:
Malo poslije, komunisti~ka vlada dekretirala je antivjersku kampanju. Kur'an je spaljivan po javnim trgovima. Vjerski {efovi (imami) su hap{eni i masakrirani. Tako su u klanu Mod`adedi, vrlo utjecajne {iitske vjerske grupe, svi ljudi, zna~i 130 osoba iz iste porodice, masakrirani u no}i 6. januara 1979. Vjerske prakse bile su zabranjene za sve vjere.46

U Afganistanu, koga je 1979. okupirala, Crvena armija je provela vandalski genocid ne {tede}i ~ak ni `ene i djecu. Gore: jedinice Crvene armije prilikom svog navodno "pobjedni~kog mar{a" u Moskvi 1984.

Afganistanski komunisti nisu bili ni{ta vi{e do pla}ene marionete u rukama Sovjetskog Saveza. Pona{ali su se u skladu sa "savjetni~kim" direktivama koje su stizale iz Moskve, nad vlastitim narodom su provodili genocid na na~in kako su im sugerirali drugovi iz Moskve. Za relativno kratko vrijeme, koliko su ostali na vlasti, proveli su veliki teror:
U martu 1979. godine selo Kerala bilo je Oradour-sur-Glan Afganistana: 1.700 odraslih i djece, cijela mu{ka populacija sela okupljena je na trgu i strijeljana; mrtvi i ranjeni sahranjeni su jedni na drugima u tri masovne grobnice, uz pomo} buldo`era. Prestravljene `ene dugo su posmatrale kako se mrdaju brda{ca zemlje, jer su oni koji su `ivi zakopani poku{avali da se oslobode. A zatim vi{e nikakvog trzaja. Sve majke i udovice oti{le su u Pakistan.47
U Kabulu je vladao teror. Zatvor Pol-e Tcharki, smje{ten na istoku grada, postao je koncentracioni logor. Direktor zatvora, Sayyed Abdullah, obja{njavao je zatvorenicima: "Vi ste ovdje da bismo vas sveli na sme}e!" Tortura je redovno prakticirana: "Najve}e kazna u zatvoru je zakopavanje `ivih ljudi u grobnice!" Zatvorenici su pogubljivani iz vi{e razloga, za istu no} po nekoliko stotina njih, "le{evi i oni koji su jo{ krkljali zakopavani su uz pomo} buldo`era". Pro{irena je Staljinova metoda koja je kori{tena za ka`njene narode. Tako je 15. augusta 1979. uhap{eno 300 osoba iz etni~ke grupe Hazara osumnji~enih da podr`avaju pokret otpora. "Oko 150 njih su buldo`erima zakopani `ivi; drugu polovinu su posuli gorivom i `ive zapalili." U septembru 1979. vlasti iz zatvora priznale su kako je 12.000 zatvorenika eliminirano. Direktor zatvora Pol-e Tcharki izjavljivao je: "Ostavit }emo samo jedan milion Afganistanaca `ivih, to je dovoljno da se izgradi socijalizam!"48
TSve ovo je praksa kojom se rukovodilo iz Moskve. Doista, svi unutra{nji nemiri u Afganistanu su doga|anja koja je Sovjetski Savez unaprijed planirao. U Moskvi je unaprijed odlu~eno da se, uz pomo} afganistanskih komunista, organizira pu~ u toj zemlji, a potom i agresija pod izgovorom za{tite navodnog "demokratskog" re`ima. Razlog koji je Moskvu gurnuo u ovaj plan je, kao {to to danas priznaju i mnogi politi~ki analiti~ari, islam koji je od strane komunista u to vrijeme do`ivljavan kao velika opasnost.
Na kraju, isti~u}i otpor koji su muslimanski mud`ahedini pru`ali afganistanskom komunisti~kom re`imu, Crvena armija je 27. decembra 1979. izvr{ila agresiju na Afganistan. Uporedo sa ovom agresijom rastao je i obim vandalizma koji se primjenjivao nad afganistanskim narodom.
Godine 1979. Crvena armija je okupirala Afganistan i kao okupator je u ovoj zemlji ostala punih 10 godina. A {to se ti~e opravdanog otpora, koga su protiv Crvene armije pru`ale mud`ahedinske grupe, komunisti~ka armija ga je nastojala ugu{iti najokrutnijim i najnemilosrdnijim metodama. Jedan afganistanski borac obja{njava metode Crvene armije:
Sovjeti su se okomili na svako ognji{te plja~kaju}i, nasmrt premla}uju}i i siluju}i `ene. Ovo barbarstvo je gore od onog instinktivnog, ono je programirano; oni znaju da, ~ine}i takva zlodjela, duboko uni{tavaju na{e dru{tvo.49
Protiv afganistanskih muslimana Crvena armija je koristila najbestijalnije metode: kako bi zavarali i primorali afganistansku djecu da ih uzmu u ruke, proizvodili i bacali "bombe u obliku igra~aka", nad zarobljenim mud`ahedinima su se primjenjivale najokrutnije torture, civile su bombardirali bez ikakvog kolebanja. Iza desetogodi{nje sovjetske okupacije ostalo je desetine hiljada mrtvih i isto toliko osaka}enih. Afganistan je danas zemlja sa najve}om proizvodnjom proteza ruku i nogu, po{to su instalirane nagazne mine Crvene armije bile uzrok da desetine hiljada afganistanskih mladi}a ostane bez nogu i ruku. Nakon povla~enja Sovjeta, Afganistan, koji je gurnut u nestabilnost, postaje popri{te krvavog gra|anskog rata.
Ukratko, iniciran 70-ih godina od strane Moskve, vandalizam je tokom ~etvrt stolje}a Afganistanu priredio veliki bol i tiraniju.
Kao {to smo i malo~as istakli, postepeno {irenje islama komunisti~ki Sovjetski Savez je vidio kao opasnost koja mu prijeti. Tiranija koju je provodio bila je s ciljem zaustavljanja ovog {irenja. Zbog toga su zabranjivani vjerski obredi, Kur'an spaljivan, vjernici ubijani.
Ovdje je, me|utim, skrivena jedna veoma bitna ta~ka koju ne mogu uvidjeti ovi ateisti~ki sistemi: zbog toga {to ne mogu poijmiti iskrenu vjeru u Boga, ateisti smatraju da }e uni{tavanjem svetih knjiga nestati i vjere. Me|utim, vjera je skrivena u ljudskim srcima. I svi iskreni vjernici znaju da su isku{enje sve neda}e {to ih zadese i strpljivi su pod svim uvjetima i okolnostima. Putem kur'anskih ajeta Allah, d`. {., daje slijede}e obavje{tenje vjernicima:

Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetinu. A ti obraduj izdr`ljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!" Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom Putu! (Al-Baqarah, 155-157).

Kao {to se vidi u navedenim ajetima, vjernici se na ovom svijetu na razne na~ine stavljaju na ku{nju i, u svakoj nevolji, oni se obra}aju svome Gospodaru i od Njega pomo} tra`e. Upravo iz tog razloga neda}e koje ih zadese vjernicima ne predstavljaju nespokojstvo i bezna|e, ve}, naprotiv, one su uzrok radosti zbog toga {to je to saop}eno u Kur'anu i {to je to jedno obe}anje koje }e omogu}iti osiguranje jednog stepena vi{e na budu}em svijetu.

Brutalna komunisti^ka filozofija: animalizacija ljudi

Podaci koje smo iznijeli od po~etka ovog poglavlja dovdje pokazuju da je apsurd komunizma, koji su iznijeli materijalisti~ki ideolozi poput Marxa i Engelsa, bio jedna ma{inerija smrti koja je XX stolje}e gu{ila u krvi. Komunizam ~ovje~anstvu nije donio ni{ta vi{e osim u`asnih zlo~ina, tortura, deportacija, radnih kampova, neima{tine, socijalnih presija i straha.
Me|utim, da se u budu}nosti isti vandalizam ne bi ponovio, potrebno je detaljno prou~iti stvarne razloge ove brutalnosti. Da li je pitanje samo u individualnom despotizmu i strasti diktatora poput Lenjina i Staljina? Ili je problem u primjeni komunisti~ke ideologije koja se zasniva na darvinizmu?
Na~inimo li detaljan pristup aktualnoj temi, uo~it }emo da je ispravna druga solucija. Vandalizam se pojavio kao prirodan rezultat komunisti~ke filozofije.

CILJ KOMUNIZMA: ANIMALIZACIJA LJUDI Na ljusku zajednicu komunizam gleda kao na `ivotinjsko stado koje treba tjerati. Vjeruje se da je radi toga cilja ovo stado potrebno izvrgavati mu~enju i torturi, patiti ga gla|u, pla{iti. Ova svirepa ideologija, koja predstavlja jedan vid prakti~nog darvinizma, ovom je ubogom seljaku i radniku iz perioda carske Rusije donijela samo jo{ vi{e bola i tiranije.

U osnovi ovog fakta nalazi se do`ivljavanje ~ovjeka kao jedne "`ivotinjske vrste". Komunizam se, kako je to i sam Marx uporno isticao, zasniva na Darwinovoj teoriji evolucije, koja ~ovjeka definira kao "razvijenu `ivotinjsku vrstu". [tavi{e, pou~ava da su sukob me|u ljudima, presija, tiranija i borba silom prirodni i nu`ni. Kada se u rukama ~ovjeka koji prihvata ovu filozofiju na|e dovoljno mo}i i prilika, onda se on s lahko}om upu{ta u vandalizam i svirepost.
I, doista, osvrnemo li se unatrag, postat }e sasvim jasno da je u vandalizmu po~injenom od strane komunista veliku ulogu odigrala ~injenica da su ljudima pristupali kao "`ivotinjskoj vrsti". Komunisti~ki ideolozi su svoje protivnike definirali kao `ivotinje; {tavi{e, slijedili su politiku psiholo{ke "animalizacije" ljudi nad kojima su vladali. Aktualna politika se na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:
Ubijanju u punom smislu te rije~i neophodna je pedagogija: spram sva~ijeg oklijevanja da ubije svog bli`njeg, najefikasnija pedagogija sastoji se u tome da negira humanost `rtve, da je prethodno "obe{~ovje~i". Alain Brossat pisao je ispravno: "Barbarski ritual ~istki i funkcioniranje ma{ine za pogubljenje, u govorima i praksama proganjanja, ne odvajaju se od animalizacije Drugog, svo|enja zami{ljenih i stvarnih neprijatelja na zoolo{ko stanje..."50
Brossat podsje}a kako su hurnebesna graha i karnevali uveli pravu tradiciju animalizacije Drugoga, koju nalazimo u politi~koj karikaturi ve} u XVIII stolje}u. Ovaj metafori~ki mit omogu}avao je, upravo kroz `ivotinju, da se izraze latentne krize i konflikti.

Zatvorenici Crvene armije koji su, tretirani kao divlje zvijeri, zatvarani u kafeze.

U Moskvi, 30-ih godina, ni{ta nije metafori~ko: "animalizirani" protivnik tretiran je kao divlja~ za lov prije no {to }e postati zlikovac - uistinu, kandidat }e dobiti metak u potiljak. Ako je Staljin sistematizirao i generalizirao ove metode, njegovi kineski, kambod`anski i drugi nasljednici su ih preuzeli. To ne zna~i da Staljin nije njihov izumitelj. Lenjin nije izuzet iz toga, po{to je nakon preuzimanja vlasti tretirao svoje neprijatelje kao "insekte {teto~ine", "u{i", "{korpione", "vampire".51
Darvinizam je temelj ove komunisti~ke ta~ke gledi{ta koja ~ovjeka vidi kao `ivotinju. Ovo je ~ijenica koju su nebrojeno puta isticali Marx, Engels i Lenjin. Komunisti~ki vandalizam, prema tome, nije ni{ta vi{e do svojevrsni pakti~ni darvinizam.
Istra`iva~ki direktor Francuskog nacionalnog nau~no istra`iva~kog centra (GéODE-Paris X) i stru~njak iz oblasti historije komunizma, Stéphane Courtois, o ovom pitanju daje slijede}i komentar:
U komunizmu, me|utim, postoji sociopoliti~ki eugenizam, socijalni darvinizam. Kao {to pi{e Dominique Colas: "Vladar znanja o evoluciji socijalnih vrsta, Lenjin odlu~uje o onima koji moraju nestati po{to su zara`eni historijom." Od trenutka kada je dekretirano, u~inkom nauke - ideolo{ke i politi~kohistorijske kao i marksizma-lenjinizma - da bur`oazija predstavlja prevazi|enu etapu evolucije ~ovje~nosti, opravdavamo njezino likvidiranje kao klase, a uskoro i likvidiranje individua koje je sa~injavaju ili koje bi joj trebale pripadati.52
Nakon ovog komentara, Courtois tako|er postavlja i slijede}e pitanje:
Da li se korijeni marksizma-lenjinizma manje oslanjaju na Marxa, a vi{e na propali darvinizam, koji se primjenjuje na socijalno pitanje i koji rezultira gre{kama kao i u rasnom pitanju?53
Nesumnjivo je da se oslanja vi{e na darvinizam. [tavi{e, darvinizam eksplicitno predstavlja temelj komunizma. Darvinizam je osnova za tvrdnje da je ~ovjek `ivotinjska vrsta, da me|u ljudima postoji neizbje`na i prirodna borba i da povijest funkcionira na ovaj na~in, da za svoja djela ~ovjek nikome ne}e polagati ra~un kao i za sve ostale sofizme dijalekti~kog materijalizma, i to sve pod pla{tom "nau~nosti". Darwin je na~inio teoriju toga, a komunisti su to u djelo proveli.
Bilans krvavog komunizma je, zapravo, "prakti~ni darvinizam".